Radni dio Međunarodnog znanstvenog skupa „Jubileji svetoga Vlaha – poticaj suvremenim znanstvenim promišljanjima“, nakon otvorenja 21. listopada u dvorani sv. Ivana Pavla II. u Dubrovniku, započeo je predavanjem dr. sc. don Boža Goluže sa Studija povijesti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru „Mučeništvo kao jedno od obilježja prvih kršćanskih vremena“.
Uz opis društvenog okruženja u kojemu se pojavilo kršćanstvo i ustrojstva Rimskoga Carstva kao pravne države, dr. Goluža u svom radu donio je mišljenja, stavove, pouke i govore najuglednijih pisaca kršćanske starine, koji su i sami nerijetko bili mučenici, odnosno svjedoci Kristove Radosne vijesti sve do prolijevanja vlastite krvi. Podsjetio je i da je sam Isus upozorio svoje učenike na to da će ih progoniti i mučiti. Istaknuo je kako za kršćane mučenici nisu „bogovi“ nego se njih štuje zbog Krista mučenika koji je ishodište njihove svetosti. Predavač je dotaknuo pitanje i toga da izgleda kako neki kao da sami traže mučeništvo te upozorio na evanđeoske riječi o tome da se nepravda trpi. Crkva mučeništvo slavi kao izvanredno duhovno herojstvo, ali vidi i tragediju koja je zadesila tu osobu ili skupinu, kazao je predavač i nastavio govoriti o teologiji mučeništva.
O temi „ Pravno-povijesna interpretacija dubrovačkog propisa iz 1416. o ‘ograničenju prodaje robova’“ govorila je dr. sc. Nella Lonza iz Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku. Na temelju komparativnih uvida i dosadašnjih saznanja o stvarnim značajkama pojave na koju se ova zabrana odnosi, dr. Lonza je dala pravnopovijesnu interpretacija sadržaja tog propisa. Srednjovjekovno ropstvo nije isto što i antičko, u srednjem vijeku je ono bilo legalni pravni institut. Državi se dopuštalo nabavljanje robova za svoje potrebe, ali su se uvodila ograničenja u trgovinu zbog neprihvatljivih zloporaba poput prisile kojom je netko postajao robom, lažnih dokumenata o ropstvu, djelovanja robaca. U Trogiru, Splitu, Korčuli, a i u samom Dubrovniku zabilježeni su propisi kojima su se uvodila neka ograničenja još prije ovog dubrovačkog propisa iz 1416. godine tako da ovaj propis nije nikakva razdjelnica, ustvrdila je dr. Lonza.
Analizirajući dubrovačku odredbu iz 1416. godine naglasila je potrebu razlikovanja arenge, tj. narativnog dijela propisa, kojeg je kasnije pisao obično kancelar i koji se dodavao radi uljepšavanja “suhog” teksta retoričkim slikama i figurama, od dispozitivnog dijela propisa, tj. normativne jezgre o kojoj je Veliko vijeće glasovalo. Dodala je da je Vijeće na kraju glasovalo i o završnoj verziji odredbe. Potom je skrenula pozornost na naslov dokumenta kojeg je stavio jedan priređivač i koji je mogao unijeti zabunu o sadržaju samoga teksta. Ustvrdila je kako dubrovački propis iz 1416. godine ne ukida ropstvo nego uvodi ograničenja trgovine robovima na predjelu od Budve do Splita te da se smiju imati robove za vlastite potrebe. Zaključila je da se odredba iz 1416. godine ne odnosi nikako na zabranu trgovine robljem nego samo na ograničenje te trgovine, te da je trgovine i dalje bilo na ovim prostorima odnosno da je s vremenom izumrla.
Pravo mučeništvo nije fanatizam
Dr. sc. don Petar Palić, generalni vikar Dubrovačke biskupije i jedan od članova organizacijskog odbora skupa, govorio je o temi „Mučeništvo – izraz ljubavi ili posljedica fanatizma“. Istaknuo je kako se o sv. Vlahu i njegovom kultu na različite načine kroz povijest govorilo, ali se nije govorilo o segmentu mučeništva. Cilj ovog rada nije bio istraživanje povijesnih okolnosti Vlahova mučeništva nego istraživanje fenomena mučeništva po kojem sv. Vlaho i danas mnogima može biti primjer u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. S druge strane u modernom svijetu se događaju razne pojave koje doprinose krivom i fundamentalističkom poimanju mučeništva i predstavljaju političko-religijski izazov najvišeg stupnja, kazao je dr. Palić i dodao da mučeništvo poznaju sve tri monoteističke religije. Kršćanskih mučenika je bilo kroz cijelu povijest no u 20. stoljeću ih ima više nego ikada. Dr. Palić je spomenuo i neke suptilnije oblike isključivanja kršćana u javnom životu poput medijskog linča, ostajanja bez posla zbog javnog iskazivanja svog kršćanskog stava i sl. Naveo je i kriteologiju pape Benedikta XIV. za procjenjivanje toga tko je mučenik, te istaknuo da je pravo mučeništvo izraz ljubavi i čin vjere te da pravi mučenici nisu fanatici.
„Čovjek slika Božja – temelji kršćanske antropologije“ naslovljeno je izlaganje dr.sc. Antona Tamaruta s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Dr. Tamarut je kazao kako se poticaj za ovu temu nađen u arengi, svojevrsnoj preambuli, zakonske odredbe iz 1416. godine gdje se trgovina robljem označava kao „sramotna, opaka, nečovječna, protiv svake ljudskosti i predstavlja teret i sramotu za samu državu da se ljudska vrsta načinjena na sliku i priliku našeg Stvoritelja pretvara u trgovačku robu i prodaje kao prosta živina“. Potom je predavač objasnio značenje toga da je čovjek slika Božja, pojedinac koji ima dostojanstvo osobe. Nadnaravna komponenta njegove osobnosti vezana je uz Božju milost kojom je pozvan u savez sa svojim Stvoriteljem. Čovjek je biće bitno i konstitutivno definirano bliskim i prijateljskim odnosom s Bogom, što tvrdi kršćanska antropologija. On u sebi ne samo zrcali nego i sadrži Božju prisutnost. Objašnjavajući i sve druge dimenzije čovjekovog bića po kojima se čovjek razlikuje od drugih živih bića predavač je istaknuo kako je Isus Krist savršena slika Božja, što znači da je u njemu mjera čovječnosti dosegla svoju puninu.
Dr. sc. Bruna Kuntić – Makvić s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu istražila je temu „Rob u familiji: rimski koncepti između Katona Starijega i Plinija Mlađega“. Kazala je da je rob u rimsko doba bio dio familije koju su činili ne samo obitelj vlastitoga poglavara (pater familias), nego i slobodne i neslobodne osobe s kojima poglavar obitelji nije bio ni u kakvom srodstvu nego su one potpadale pod njegovu vlast. Iz sačuvanih djela rimskih autora može se pratiti odnos prema robovima koji su bili poljski radnici, pa je zapisano kako je za vojnike najbolje uzimati upravo zemljoradnike. Dala je i primjere nekih imućnih robova pokazujući tako da ropstvo nije uvijek značilo ono što se danas pod tim misli.
Robovi su u prvoj Crkvi, za razliku od društva, bili prihvaćani kao braća i sestre
O temi „Kršćanstvo i ropstvo u kasnoj antici“ govorio je dr. sc. don Ivan Bodrožić s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Skrenuo je pozornost kako su prvi kršćani, za razliku od ondašnjeg društva, robove prihvaćali kao svoju braću i sestre. Brak između robova u Crkvi se priznavao iako u društvu nije, rob je u Crkvi mogao biti i u visokim crkvenim službama, a na euharistijskoj gozbi robovi su bili ravnopravni s ostalim kršćanima dok je na drugim gozbama i druženjima u društvu postojala oštra razlika između robova i ostalih. Kršćanstvo nije imalo tu snagu da može mijenjati društvene odnose i dokinuti ropstvo, ali su razmišljanje i praktični kršćanski život svakako pridonijeli kasnijim pogledima na neprimjerenost postojanja robova u društvu.
Dr. sc. Ivica Prlender s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu i jedan od članova organizacijskog odbora skupa, govorio je o „Ranosrednjovjekovnim oblicima ropstva na teritoriju Dubrovnika“. S obzirom na to da nema puno povijesnih vrela iz tog perioda, istraživati se moglo tek na temelju znatno kasnije zapisanih predaja i ponekog dokumenta kao i usporedbom s onodobnim prostorno bliskim društvima, napomenuo je predavač. Naveo je primjer spomena ropstva iz 1182. godine kada se dariva crkva u Šumetu lokrumskim benediktincima i uz to se darivaju „3 vola, 9 serva (roba) i 24 ovce“, a to nije jedini pisani trag o takvim načinima razumijevanja mjesta robova u ondašnjem društvu, o čemu se govorilo i u drugim predavanjima. Istražujući metodom analogije dr. Prlender je iznio neke rezultate istraživanja, te istaknuo da se robom moglo postati rođenjem, samovoljnom predajom i kupnjom, a biti rob, iako danas odiozno zvuči, imalo je i svoju socijalnu funkciju jer pruža određenu sigurnost.
O temi „Štovanje Sv. Stjepana Prvomučenika u ranosrednjovjekovnom Dubrovniku: mučeništvo u temeljima grada“ govorila je dr. sc. Zdenka Janeković-Römer iz Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku. Predavačica je podsjetila da je sv. Stjepan Prvomučenik „prvi svetac koji se spominje u pisanim povijesnim izvorima o Dubrovniku“. Konstantin Porfirogent spominje kako je u središtu Dubrovnika koji se širio bila crkva sv. Stjepana. Ovaj svetac se izuzetno štovao na bizantskom carskom dvoru, ali i na Zapadu, te se njegovo štovanje širilo diljem svijeta. Od početaka Dubrovnika uz sv. Stjepana i Gospu se štovao i sv. Petar, a također i drugi kršćanski mučenici, tako da se može reći da je mučeništvo prisutno u temeljima grada. A u pobožnoj priči o sv. Vlahu kaže se kako se svetac ukazao svećeniku Stojku, koji je bio svećenik upravo u crkvi sv. Stjepana.
Odredba iz 1416. je bila značajna, smanjila je trgovinu robljem
Zoran Perović, viši arhivist iz Državnog arhiva u Dubrovniku izlagao je o „Trgovini robljem u Dubrovniku, od kraja XIII. do XV. stoljeća“ te je istaknuo da više od 20 članaka dubrovačkog Statua iz 1277. godine govori o ropstvu. Nazočnima pokazao i tablicu s brojevima prodanih žena i muškaraca u periodu od 1277. do 1304. godine iz koje je vidljivo da se više trgovalo ženskim nego muškim robljem, a te robinje su radile kao sluškinje ili dadilje u kućanstvima, a neke su bile i ljubavnice koje su imale društveno priznat status. Dubrovačke vlasti i Crkva nisu s odobravanjem gledali na ropstvo i trgovinu robljem te je svijest o nečovječnosti takvih postupaka rasla. Dubrovačka Republika je kasnije i zbog ugleda u svijetu ograničavala takve aktivnosti. Najšire razmjere trgovina robljem je imala krajem 13. stoljeća. Prve ozbiljnije intervencije vlasti, zabilježene u prvoj polovici 14. st, prvenstveno su imale za cilj sprječavanje krijumčarenja ljudi, što je tada bilo uzelo dosta maha.
„Roblje u bosansko-dubrovačkim odnosima u razvijenom srednjem vijeku“ bila je tema o kojoj je izlagao dr. sc. Esad Kurtović s Odsjeka za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Predavač je istaknuo da je Bosna u to vrijeme bila prostor pogodan za trgovinu robljem i zbog patarenstva, ali da je ropstvo u to vrijeme ipak bilo ograničeno i da na njemu nije počivala privreda Bosne i Dubrovnika. U odnosima Bosne i Dubrovnika Bosna je bila izvorište ‘traženog artikla’, a Dubrovčani su bili posrednici u lancu ostvarivanja zarade. Jedna od velikih tržnica za robove bilo je područje Drijeva u dolini Neretve gdje su preprodavači bili u specifičnoj poziciji jer su bili povezani s otvorenim svjetskim tržištem. Predavač je ustvrdio i da je dubrovački zakon iz 1416. godine bio jako važan jer je do 1419. godine smanjio tu vrstu trgovine, iako je ona kasnije imala svoje uspone i padove.
Diskusija nakon izlaganja bila je živa i otkrila nova područja koja bi trebalo istražiti poput komparativnog pregleda arengi u propisima drugih država kako bi se ustanovilo jesu li dubrovačke arenge zaista dubrovačka posebnost ili uobičajen način pisanja odredbi u ono vrijeme.
Moderator prvog dana skupa bio je jedan od članova organizacijskog odbora akademik Nenad Vekarić.
U večernjem kulturno-umjetničkom programu prikazan je izvorni filmski zapis s jubilarne Feste sv. Vlaha 1972. godine „Grad na srcu Sveca“, nastupila je klapa „Kaše“, a nazočnima se obratio i rektor crkve sv. Vlaha mons. Toma Lučić.
Skup nastavlja s radom u subotu, 22. listopada u 10 sati na istom mjestu. Drugog dana šest izlagača predstavit će svoje teme istraživanja.
Angelina Tadić