Ove godine u našoj župi bilo je 35 prvopričesnika, 20 djevojčica i 15 dječaka. S pripremama smo započeli u listopadu 2011. godine. Sazvali smo roditeljski sastanak (župnik don Nikola Berišić i s. Danijela Škoro, vjeroučiteljica), te smo roditeljima pojasnili koji su naši ciljevi i očekivanja od njih samih i od djece.
Prvopričesnici su imali redovito jednom tjedno vjeronauk, srijedom poslijepodne koju su oni „rezervirali“ za tu nakanu. Osim što smo redovito obrađivali isplanirane teme, posvetili smo dio vremena zajedničkoj igri i vježbi pjevanja. Ove godine smo po prvi puta imali i prostoriju baš za naš vjeronauk koju su nam ustupili bratimi bratovštine sv. Vincence koji djeluju u našoj župi što je također doprinijelo stvaranju ozračja zajedništva. Tu dvoranu smo dakako i čistili, kitili za Božić, a sami izradili ukrasne kuglice i „usikli“ bor. Eto, bili smo presretni! Uz gradivo koje je trebalo svladavati razmatrali smo i nedjeljno evanđelje te smo dobivali posebne listiće na kojem je bio tekst nedjeljnoga evanđelja i zadatke za naše vrijedne ručice i srca. Kroz listopad i svibanj posebno smo bili pobožni Majci Božjoj i molili u župnoj crkvi krunicu s ostalom djecom iz župe, a koji puta smo zapjevali i naš tradicionalni blatksi napjev: „Zdravo Marija“. Kroz korizmu bili smo vrijedni na pobožnosti križnoga puta. Sastavili smo i jedan svoj križni put kojeg smo predmolili jedan korizmeni petak i pozvali svoje roditelje da s nama mole. Svakog devetoga u mjesecu bili smo pobožni našoj dragoj Blaženici te smo redovito dolazili u svetište blažene Marije Propetog Petković na klanjanje i svetu misu na kojoj smo pjevali i molili. Naše mame imale su radionicu na kojoj su izradile brodiće i naše likove od plastelina s našim slikama. To je bilo iznenađenje za nas, a mi smo ih potom svih iznenadili kad smo na naše brodiće stavili svoje poruke s najdražom rečenicom iz Svetoga pisma koju je svatko sam izabrao te s odgovorom: Zašto se želim pričestiti. Zašto? Većina nas odgovorila je da se želi pričestiti da bi primila Isusa u sebe, da bismo bili bliže Isusu, da bismo bili bolji kršćani. To smo svečano i obećali pred svima na dan našega predstavljanja. Naš župnik don Nikola predstavio nas je u studenom prošle godine pred cijelom župnom zajednicom, a mi smo i za tu prigodu pripremili jedan meditativni igrokaz nad mislima bl. Majke Terezije. Dobili smo i molitvenik za uspomenu, ali nadasve kao jedan podsjetnik da sami trebamo tražiti Boga u molitvi i otkrivati ga kroz molitvu. Dao Bog da nam se ostvare želje, a pogotovo sada nakon što smo se ispovjedili i pričestili. Želimo ostati i dalje marljivi i njegovati posijano sjeme u našim srcima i pametima.
Za ovakav trud bili smo i nagrađeni. Dobili smo nagradu za najbolju bilježnicu, za najredovitiji dolazak na svetu misu, najredovitiji dolazak u svetište našoj Blaženici, najmarljiviji u pisanju domaće zadaće…. A za sami kraj, kad smo mislili da je već sve gotovo s pričesti, don Nikola, naš župnik, zajedno s časnom, pozvali su nas na subotnje druženje, igru, zabavu i počastili nas ćevapima i sokovima. Sami smo sudjelovali u pripremi hrane i to nas je opet veselilo. A nismo otišli praznih ruku… dobili smo nekoliko pari lijepih kroksica na dar! E pa tko će sad kad obuče kroksice na ljeto i pogleda ih, ne sjetiti se svoje prve pričesti i odmah se uputiti na svetu misu!
D.Š.