XXXII. Redovnički dan na temu „Kultura milosrđa“ održan je u subotu, 3. rujna u Dubrovniku u organizaciji Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica. Danu je nazočio veliki broj redovnica i redovnika iz svih redovničkih zajednica koje djeluju na području Dubrovačke biskupije. Predavanje „Kultura milosrđa u samostanu“ održao je pater dr. Nikola Stanković, redoviti profesor na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove, dok je o temi „Milosrđe – Neuspjeh – Oprost“ govorio dr. fr. Anto Gavrić, poglavar Hrvatske dominikanske provincije. Misno slavlje u crkvi Male braće predvodio je generalni vikar Dubrovačke biskupije mons. dr. Petar Palić.
Dr. Stanković je rekao da s obzirom na to da djelovanje slijedi narav onda se djelujući milosrdno induktivno dolazi do vrijednosti milosrđa koja se kao takva počinje cijeniti te se počinje milosrdno djelovati. Govoreći o Bogu, za kojega se, uz niz atributa i imena koja mu se daju, a koja nikada do kraja ne iscrpljuju tajnu o tome tko je Bog, kaže da je Milosrđe, predavač je ukazao na razliku između onoga što Bog u sebi jeste i onoga što je Bog prema ljudima. Objasnio je kako je Bog u sebi ljubav, a prema onima koji su iznevjerili ljubav pokazuje milosrđe.
Tko je iskusio Božje milosrđe i sam će biti milosrdan prema drugima
I osobe u samostanima, kao i svi drugi ljudi, zbog raznih razloga mogu iznevjeriti Božju ljubav što kao posljedicu ima zatvaranje pojedinca u svoje oklope, te je i njima potrebno iskazivati milosrđe i to na konkretan način. „Ljubav koja nije konkretizirana nije djelotvorna ljubav“, istaknuo je. Govoreći o tome kako je zadaća redovnika i redovnica oplemenjivati svijet i iskazivati drugima milosrđe, kazao je: „Tom svijetu treba dati redovnički začin na životvoran načina kako bi Evanđelje zasjalo u svojoj ljepoti, miru, blagotvornom djelovanju liječeći rane izazvane i zatrovane grijehom. Milosrđe je melem na ranjene osjećaje, iznevjerenu nadu, oslabljenu vjeru, neuravnoteženu, neuzvraćenu i prezrenu ljubav. Tko je sam iskusio i priznao Božje milosrđe taj će biti ponizan i neće se zgražati i sablažnjavati nad tuđom nevoljom nego će osobi pomoći da se iz nje izvuče, a ne da ga još jače u nju uvuče i tako ga posve dotuče“. Na kraju je poželio da se milosrđe nesmetano šeta samostanskim hodnicima, a redovnici i redovnice postanu ‘vičnici’ milosrđa, a onda i liječnici duša kojima će ljudi dolaziti po savjet i pomoć.
Dr. Gavrić je govoreći o temi „Milosrđe – Neuspjeh – Oprost“ istaknuo kako je milosrđe ključna riječ pontifikata pape Franje koji sam podsjeća da su o značenju milosrđa govorili i njegovi prethodnici. Sam pojam milosrđa ima više značenja, ali milosrđe uvijek zahtjeva djelovanje. Ono je i duboko božansko i ljudsko. Bog prema čovjeku uvijek pokazuje povjerenje i strpljenje, kazao je dr. Gavrić te istaknuo važnost toga da se ima povjerenja u strpljenje i strpljenja u povjerenju. Iskustvo neuspjeha u životu je nešto što gotovo svatko doživljava te si onda postavlja brojna pitanja.
Neuspjeh nije konačna riječ, čovjek uvijek ide iz početka u početak
Skrenuo je pozornost na opasnost zatvaranja u spiralu samoće kada se to dogodi čovjeku kao i opasnost u zatvaranja u „litanije zašto“. Postavivši pitanje može li se govoriti o milosrđu u situacijama neuspjeha i grijeha naglasio je kako je Bog osjetljiv na nevolju koju čovjek prolazi. Na temelju primjera iz života kao i iz Svetog pisma poručio je kako neuspjeh nije konačna riječ nego je čovjekov život tako postavljen da on ide uvijek iz početka u početak, odnosno da uvijek postoji nova mogućnost i uvijek je moguće iznova započeti. „Crkva propovijeda milosrđe i treba ga propovijedati, treba slaviti milosrđe u liturgiji sakramenta i prakticirati ga u pastoralnoj i karitativnoj djelatnosti. Taj pastoral milosrđa ne može se miješati s lažnim ili pseudo milosrđem. Milosrđe nije floskula, niti se može olako govori o milosrđu radi sviđanja ljudima u svijetu. Ono je vrlo zahtjevno i djelatno jer nikoga ne oslobađa od obraćenja i poziva na obraćenje.“
U propovijedi na misi u Male braće mons. Palić je podsjetio redovnice i redovnika na tri pisma koje im je vatikanska kongregacija za posvećeni život uz Godinu posvećenog života uputila, a koja nose nazive: „Radujte se!“, „Istražujte!“ i „Kontemplirajte!“ te im progovorio o te tri teme. Kazao je kako su gotove sve redovničke zajednice pozvane na kontemplativni i molitveni život jer akcija bez kontemplacije ne ide kao i obratno. Dodao je i da su osobe Bogu posvećenog života pozvane istraživati znakove vremena, a samim tim i Božju volju, te da na taj način mogu puno dati svijetu. Rekavši kako je izvor radosti u molitvi i stalnom zahvaljivanju istaknuo je da redovnici i redovnice mogu drugima nositi radost tek kad imaju osobno iskustvo radosti zbog toga što su spašeni. Potaknuo ih je na prisjećanje na trenutke svog redovničkog poziva jer iz toga mogu crpiti snagu za sadašnjost i budućnost. „Mi koji smo pozvani na poseban način ljubiti Krista i koja ga želimo nasljedovati, mi smo pozvani u svom životu pokazivati tu ljubav: kontemplirajući, istražujući, a ponajviše radujući se“, zaključio je generalni vikar.
Na početku susreta okupljene su pozdravili mons. Palić, uime odsutnog dubrovačkog biskupa mons. Mate Uzinića, zatim fra Stanko Dodig, pročelnik Vijeća za posvećeni život Dubrovačke biskupije i moderator susreta dr. Gavrić. Susretu su nazočile i poglavarice redovničkih zajednica koje svoje sjedište imaju na području biskupije s. Ružica Barić, vrhovna poglavarica Družbe franjevki od Bezgrješnog Začeća s dubrovačkih Danača i s. Katarina Maglica, vrhovna glavarica sestara dominikanki Kongregacije sv. Anđela Čuvara iz Korčule.
Okupljene redovnice i redovnici zajedno su molili molitvu Trećeg časa i Večernju, te su u prigodama za rasprave i u međusobnim druženjima imali prigodu izmijeniti različita iskustva o milosrđu koja su doživjeli u svom životu.
Ovo je drugi put da se Redovnički dan u organizaciji Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica održava u Dubrovniku, a kako je na skupu najavljeno ubuduće će se Redovnički dan održavati u svih pet gradova u kojima se održavao u Godini posvećenog života.
Angelina Tadić