Sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog u Dubrovniku proslavile su blagdan svoga utemeljitelja u nedjelju, 27. rujna u samostanu Za kapelicom. Euharistijsko slavlje predvodio je mr. don Josip Lebo, ravnatelj Biskupijske klasične gimnazije Ruđera Boškovića u Dubrovniku.
U prigodnoj propovijedi predvoditelj slavlja je kazao kako je sv. Vinko osoba koja je svojom vjerom i primjerom „osvijetlila, ali i prosvijetlila cijeli svijet“, te to i danas nastavlja biti primjer tisućama, kako sestrama i svećenicima, tako i svima onima koji su osjetljivi za potrebe drugih i ugroženih.
Izuzetna osjetljivost za potrebite
Zahvaljujući Bog na daru ovog sveca propovjednik je nastavio govoriti o njegovim tako poznatim krepostima. Spomenuvši svečevu izvanrednu osjetljivost za siromašne i one rubne u društvu istaknuo je kako je on zato i utemeljio Kongregaciju svećenika misionara, a zajedno sa sv. Lujzom de Marillac i Kongregaciju sestara milosrdnica. Po tome je postao promicatelj tolikih karitativnih udruga i inicijativa kojima je na prvom mjestu ljubav prema bolesnicima, napuštenoj djeci, zatvorenicima, robovima, siromašnima, seljacima, gladnim narodima, opustošenoj zemlji u ratovima. Često je znao govoriti: „Ljubimo Boga, ljubimo ga u potrebitoj braći, marom svojih ruku i znojem svoga lica.“
Tako je u vrlo kratkom vremenu sv. Vinko postao primjer i poticaj za tisuće i tisuće osjetljivih osoba željnih dati svoj udio utjehe za najsiromašnije i rubne u društvu. Navodeći Isusova blaženstva iz Govora na gori, ravnatelj Lebo je skrenuo pozornost kome su sve ona upućena, te dodao kako su ona bila poticaj milijunima kršćana koji prolaze svoju tešku životnu povijest.
„Ne možemo večeras ne misliti na ovaj Isusov govor, uz blagdan sveca koji ih je u svom životu tako divno utjelovio i postao simbol milosrdnog Samaritanca svoga vremena“, kazao je propovjednik. Probleme ljudi treba rješavati dobrotom i služenjem, što je bila i Isusova poruka i strategija sv. Vinka.
Unutarnja snaga sv. Vinka
Promišljajući o tome otkuda je svetac crpio toliku unutarnju snagu i ljubav za potrebite, predvoditelj slavlja je kazao da je sve. Vinko, kao i drugi sveci, to prvo činio u osobitoj i zajedničkoj molitvi. A tu su svakako i iskustva iz njegovog osobnog života, od kojih je propovjednik Lebo izdvojio neka.
Sv. Vinko je potekao iz jednostavne seljačke obitelji, kao mladić se borio i radio, bio je bistar i oštrouman, a uz velike napore je postao svećenik. Želio je biti svećenik i zbog toga da mogu solidno živjeti on i njegova obitelj.
Propovjednik je kao važan događaj u tom kontekstu istaknuo događaj kada je svetac 1605. godine bio zarobljen od strane turskih gusara, pa je bio prodan kao rob u Tunis. Tu je on ojačao kao čovjek i kao svećenik, vidio je potrebe tolikih zarobljenika i robova, veslača i drugih, kojima je postao duhovnik. Kao mladih župnik u ruralnom području također je mogao vidjeti svu bijedu jednostavnog seljačkog života i obitelji, a kao student u Parizu vidio je siromaštvo koje vlada u velikim gradovima. „Sva ta iskustva dirnula su srce sv. Vinka i on se potpuno odlučio posvetiti Bogu u služenju braći i tako je postao ocem siromaha,“ zaključio je.
Njegov primjer je i danas aktualan, jer Crkva i danas neprestano poziva na „povlaštenu ljubav prema potrebnima i siromasima“, nastavio je propovjednik. Naveo je riječi pape Benedikta XVI. iz enciklike „Istina u ljubavi“ o tome, te naglasio kako se u siromasima nalazi Kristov trpeći lik.
Zauzeta ljubav
O važnosti zajedništva u ljubavi ravnatelj Lebo je naveo primjer iz Vinkovog života kada je jedna obitelj oboljela, a nisu imali za preživjeti te je on pozvao zajednicu da im pomogne, što su oni učinili. Svjestan da je to tek kratkotrajna pomoć sv. Vinko je odlučio osnovati jednu bratovštinu koja će pomagati potrebnima, a onda je s vremenom iz takvih laičkih bratovština i udruga nastala Kongregacija.
„Sv. Vinko je spoznao da je kršćanska ljubav obveza koja se ne može živjeti samo na osobnoj razini. Ona treba biti organizirana, trajna, da bi donijela plodove koje Isus traži od nas“, kazao je. Povezao je to sa dimenzijom zajedništva kakva je bila u prvoj jeruzalemskoj zajednici, zaključivši da se takvo nešto može dogoditi samo ako kao vjernici imamo svijest da smo narod Božji, da smo jedno tijelo, da smo ujedinjeni u hvali Boga i u službi svojoj braći i potrebnima.
Zato je jasno da zauzeta ljubav treba ostati u prioritetima svakog vjernika, ali i Crkve kao zajednice. Samo tako ćemo biti vjerni kršćani dostojni svog kršćanskog poziva ako nastavimo davati svoj doprinos za izgradnju Kristovog kraljevstva ovdje na zemlji i bolje budućnosti svakog čovjeka, ustvrdio je propovjednik te molitvom velike vinkovske obitelji potaknuo redovnice na nasljedovanje primjera sv. Vinka.
A.T.
Sestre milosrdnice
