Vjernici otoka Šipana okupili su se na proslavi Gospe Karmelske, 16. srpnja, u crkvi sv. Marije u Pakljeni na misnom slavlju koje je, uz obnovljeni poliptih Uznesenja Bogorodice, predvodio župnik katedralne župe Gospe Velike iz Dubrovnika don Stanko Lasić u suslavlju mjesnog župnika don Slavka Grubišića. U ovoj Europskoj godini kulturne baštine nakon mise predstavljeni su dovršeni konzervatorsko-restauratorski radovi na poliptihu iz 16. stoljeća koji se nalazi na glavnom oltaru, a koji je rađen po uzoru na Tizianov poliptih u dubrovačkoj katedrali. Radove su predstavili voditelji restauracije Stela Grmoljez Ivanković i Orest Šuman, a vjernicima je predstavljen i tiskani deplijan o tim radovima.
Župna crkva sv. Marije u Pakljeni na otoku Šipanu jednobrodna je kamena građevina s pravokutnom apsidom, bočnom kapelom i sakristijom. Sagrađena je u 14. stoljeću uz benediktinski samostan sv. Mihajla, a današnji oblik dobila je tijekom 16. stoljeća.
Na glavnom oltaru očuvan je poliptih Kristofora Krile Antunovića, vodećeg dubrovačkog slikara druge polovice 16. stoljeća. Kristofor Antunović u Dubrovnik je došao iz Stona 1529. godine, a slikarsku poduku dobio je u dubrovačkoj radionici venecijanskog majstora Pietra di Giovannija. Prema očuvanom ugovoru iz 1552. godine s naručiteljima Tomom Krivonosovićem i Tomom Stjepovićem Skočibuhom, Cristophorus Ragusinus obvezao se napraviti poliptih po uzoru na Tizianov, koji se tada nalazio na glavnome oltaru u bratovštinskoj crkvi sv. Lazara u Dubrovniku, a koja se nalazila na mjestu današnjeg hotela Excelsior. Nakon dovršetka nove barokne katedrale poslije potresa ovaj je poliptih 1713. godine iz crkve sv. Lazara prenesen u katedralu Gospe Velike. Popularnost Tizianova rada bila je tolika da su lokalni naručitelji odlučili pribaviti kopiju ne samo za Pakljenu nego i za franjevačku crkvu na Badiji kod Korčule. Rok za izradu oltara bio je dvije godine, a slikar se obvezao da će ga dopremiti i montirati u crkvu. Ugovorena naknada iznosila je 82 dukata, što je bio znatan iznos za onodobne dubrovačke prilike. Premda izgled cijelog Tizianova poliptiha danas nije poznat, čini se da je slikar ipak unio neke promjene i drugačija ikonografska rješenja. Na poliptihu se zamjećuju dodaci i prepravci iz više povijesnih intervencija, poput svetačkih likova dodanih na bočnim slikama prvog kata retabla, vjerojatno u 18. stoljeću.
Tijekom 19. stoljeća na raskošnom su šipanskom retablu izvedeni opsežniji popravci. Djelovanje oborinske vode pospješilo je degradaciju i truljenje drvenog nosioca raskošno dekorirane arhitekture retabla i slika poliptiha. Natruli dijelovi drvenog nosioca slika ojačani su tada platnenim zakrpama, a oštećeni dijelovi retabla dijelom su zamijenjeni novima, grublje i jednostavnije izrade. Slike su obnovljene (za to vrijeme još uvijek uobičajenim) postupkom preslikavanja i repolikromacije. Gotovo je potpuno bila preslikana luneta s prikazom Boga Oca i anđela svirača, koja je bila i najoštećenija. Na središnjoj oltarnoj pali Uznesenja Bogorodice bilo je najmanje intervencija. Tom davnom obnovom je preslikan gornji dio kompozicije s prikazom Bogorodice okružene anđelima, dok je na likovima apostola oko Bogorodičina groba bilo tek ograničenih preslika-retuša na bojama izblijedjelih draperija.
Konzervatorsko-restauratorski radovi na šipanskom poliptihu, izvedeni u Hrvatskom restauratorskom zavodu, predstavljaju jednu od najsloženijih intervencija na polikromiranim drvenim oltarnim cjelinama. Zbog stupnja oštećenosti i izrazito lošeg stanja drvenog nosioca na arhitekturi retabla i slika, radovi su se istovremeno provodili na Odsjeku za polikromiranu drvenu skulpturu i na Odjelu za štafelajno slikarstvo Službe za pokretnu baštinu u Zagrebu, s ciljem cjelovitog pristupa te ujednačenih postupaka i primijenjenih materijala.
Na misno slavlje vjernici su došli u procesiji u kojoj je nošena slika Gospe od Karmena.U koncelebraciji uz dubrovačke svećenike sudjelovali su i don Ante Ćorković, župnik iz Pleternice i fra Stjepan Pavić, umirovljeni profesor.
Hrvatski restauratorski zavod/A.T.