Blagdan sv. Marije Krucifikse (Paole di Rosa) svečano je proslavljen u ponedjeljak 15. prosinca u samostanskoj crkvi Službenica Milosrđa na Pilama u Dubrovniku. Središnje blagdansko euharistijsko slavlje uz koncelebraciju devet svećenika predslavio je župnik župe sv. Josipa iz Vela Luke don Hrvoje Katušić.
Predvoditelj slavlja je propovijed započeo promišljanjem o tome da je sve veliko što se u životu vidi i čemu se divi, nekada bilo maleno. Priča o Mariji Krucifiksi i priča o samostanu, sestrama i crkvi također je započela kao nešto malo. Sama crkva u početku nije bila tako velika, ali se s vremenom proširivala kao i samostan koji je rastao kako je zajednica postajala veća.
Često u temeljima velikih stvari leže prijateljstva, kazao je. Lako je moguće da u priči sestara ančela u Gradu u pozadini leži prijateljstvo između tadašnjeg biskupa Tome Jedrlinića i Paule di Rose. Biskup Jedrlinić je bio profesor prava u Padovi, a 1843. godine je bio imenovan dubrovačkim biskupom i kada je preuzeo svoju službu u Dubrovniku, nakon deset godina pozvao je Mariju Krucifiksu da pošalje svoje sestre u Dubrovnik da se zauzmu za brigu oko djevojaka. Po svom dolasku sestre osnivaju školu, vrtić i kroz svoje trajanje ostaje im kao glavna karizma rad s djevojkama.
Marija Krucifiksa započela je malim koracima da bi nastalo nešto veliko, a u temelju svega stoji služenje. Prije 150 godina sestre su u Gradu bile toliko poznate, važne i ugledne da je sam car Franjo Josip, kada je boravio u Dubrovniku, došao u samostan posjetiti sestru koja je bila poglavarica samostana, a u to vrijeme je bila bolesna.
Sestre su u periodu od dvadeset godina uspjele postići važnu ulogu u Gradu, a danas nastavljaju tim istim putem na Pilama i u domu Paule di Rose i u svojim službama u Hrvatskoj i Italiji, ustvrdio je župnik Katušić.
Govoreći o vremenu kada su sestre ančele počele djelovati u Dubrovniku, kazao je kako to nije bilo lako vrijeme za Crkvu jer je to bilo vrijeme kada se ukidala Papinska država. Postojao je jedan otpor prema Crkvi kakav se može vidjeti i danas. Promišljajući o tome kako na to reagirati, propovjednik je naglasio kako poanta ne bi bila u tome da se organiziraju prosvjedi, pišu pisma i diže glas za naše istine.
Poanta bi bila u onome što je radila Marija Krucifiksa, a ona je radila služenjem i ljubavlju, poručio je. Tako Crkva opstaje, pojasnio je, tako je opstala kroz povijest, tako opstaje i danas. I to je odgovor na pitanje „kako ćemo opstati“. Svoj život posvetiti služenju i ljubavi i Gospodin će se dalje pobrinuti.
Gospodin kaže svojim vjernicima da idu u svijet i budu poput njega, da ljube kao što je on njih ljubio i to je najbolji način kako Crkva i evanđelje danas opstaju, zaključio je predvoditelj slavlja.
Svečanu misu pjesmom je pratio zbor samostana, potpomognut pjevačima prijateljima kuće i reda.
Za svečanu proslavu blagdana utemeljiteljice, sestre su se pripremale u sklopu misa zornica i nedjeljne jutarnje mise u kapelici.
Jelica Gjenero
