Na spomendan pape sv. Ivana Pavla II. u srijedu 22. listopada u katedrali Gospe Velike, u čijem moćniku se od 2014. godine nalaze svečeve moći, svečano koncelebrirano misno slavlje predvodio je katedralni vikar don Ivan Galjuf.
Na početku propovijedi predvoditelj slavlja je podsjetio na životni put Ivana Pavla II. koji se rodio 1920. godine u mjestu Vadovice u Poljskoj. „Otac mu je bio vojni časnik, a majka jako krhka žena, krojačica. Imao je i starijeg brata liječnika. I kao malo dijete već se nekako naglašavalo da će ići putem svećeništva“, kazao je katedrali vikar te naveo kako je svetac volio glumu i radio je u kazalištu. Spomenuo je i preminuća njegovih roditelja te odrastanje u teškim vremenima nacističke okupacije i komunističkog režima u Poljskoj. „Tijekom Drugog svjetskog rata radio je u kamenolomu kao radnik, a s druge strane je i potajno išao u sjemenište u podzemlje. Tamo je studirao teologiju. Zaređen je za svećenika 1946. godine u Rimu. Vraća se u Poljsku i djeluje kao sveučilišni profesor“.
Propovjednik Galjuf je povezao evanđelje toga dana sa životom Ivana Pavla II., odnosno s dijelom gdje Isus govori o budnom upravitelju, kako treba biti budan, svagda moliti i nikada sustati.
„Evo mi smo pozvani poput sv. Ivana Pavla, stvarno u molitvi osluškivati glas, osluškivati Gospodina, što to Gospodin ima za moj život, za moje poslanje“, kazao je i potaknuo vjernike na prepoznavanje poziva unutar svoga poziva.
Na primjeru života sv. Ivan Pavao II. naglasio je vrijednost molitve. Sveti papa je ustajao rano, već u 4.30 je sjedao u svojoj kapelici, molio časoslov, poslije toga je klanjao pred Presvetim, molio je krunicu i meditirao te uvijek večer završavao svojom osobnom molitvom. Kao zanimljivost naveo je kako je papa tijekom vožnje između susreta i sastanaka na jedan način odmarao u duhu, kako je on to nazivao, i pri tom je bio spuštene glave i svi su mislili da spava. Duhom je on zapravo bio u krilu Majke Nebeske i tako je crpio snagu od nje kojoj se utjecao kroz svoj cijeli život, kazao je predvoditelj slavlja navodeći još neke trenutke povezanosti sveca i Majke Božje. „Često su govorili: Ivane, moramo ići, a onda bi vozač rekao: Nemojte ga dirati. Treba mu samo dvije minute, samo jedan klik da se dogodi i on će se ustati. Tako je i bilo.“
Za kraj propovijedi predvoditelj slavlja je izdvojio jedan papin citat: „Svaka vjernost treba proći kroz najzahtjevniju kušnju, kušnju postojanosti’. Lako je biti dosljedan jedan dan, nekoliko dana. Teško je, ali važno biti dosljedan kroz cijeli život.“
Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti katedralni zbor, a nakon mise vjernici su iskazivali štovanje izloženim svečevim moćima.
Relikvijar u kojem se čuvaju moći sv. Ivana Pavla II. oblikovala je akademska kiparica Linda Milić Kršnjavi. Na vrhu relikvijara nalazi se minijaturni kip Majke Božje, koju je Ivan Pavao II. posebno štovao, njegovo geslo je bilo „Totus tuus, Maria“, a u kruni Gospe Fatimske danas se nalazi i metak kojim je bio pogođen u atentatu 13. svibnja; sa strane su prvaci apostolski sv. Petar i sv. Pavao, koji označuju kontinuitet apostolske službe u Crkvi, a u podnožju je prikaz grada Dubrovnika. U središtu relikvijara je relikvija sv. Ivana Pavla II. koju je Dubrovačkoj biskupiji darovao krakovski nadbiskup, dugogodišnji tajnik Ivana Pavla II. kardinal Stanislav Dziwisz. Na poleđini relikvijara su ispisane riječi koje je Ivan Pavao II. izgovorio u Gružu 2003. godine, na kraju euharistijskog slavlja: „Dugo sam vremena želio posjetiti Dubrovnik. Ta se moja želja danas ostvarila. Zahvaljujem Bogu na tome“, a ispod toga je njegov papinski grb.
Večer u katedrali nastavljena je redovitim euharistijskim klanjanjem.
Na spomendan sv. Ivana Pavla II. i u drugim župama biskupije svećenici su na misama spomenuli primjer njegovog vjerničkog života, a vjernici su se molitvom utjecali njegovom zagovoru ili iskazivali štovanje njegovim moćima.
Katedralna župa/župa Blato
