STIJENA
Tog jutra kad si otišao,
kad se ugasio svjetionik gore na stijeni,
nečujno su ptice letjele nebom,
a oblaci sneni plovili su tiho.
Tog jutra kad si otišao
sve je bilo posve mirno,
samo su valovi ljubili hridi,
stvarajući neponovljivu čaroliju trenutka.
Tog jutra kad si otišao a ostao gore na stijeni,
vazda stamen i jak a opet blizak i drag,
ostao si u mislima, molitvama i nadanjima
onih što izveo si ih na put.
Tog jutra kad si otišao
ispratile su te molitve tihe
i kao da si i dalje tu onako stamen, marljiv i jak,
Svjetionik gore na stijeni …
don Jozo Sebežević