Svečanu prvu večernju molitvu uoči svetkovine zaštitnika Dubrovačke biskupije i grada Dubrovnika sv. Vlaha, biskupa i mučenika, u ponedjeljak 2. veljače predvodio je u katedrali dubrovački biskup Roko Glasnović uz koncelebraciju biskupa i nadbiskupa te drugih svećenika pristiglih na Festu. Prigodnu propovijed izrekao je predvoditelj trodnevlja fra Krunoslav Kocijan. Liturgijsko pjevanje u dva kora predvodili su Mješoviti katedralni zbor pod vodstvom Petre Potrebica i zbor redovnica i drugih pjevača kojima je dirigirao Miho Bošković. Za vrijeme molitve na oltaru su bile izložene moći sv. Vlaha.
Ulazeći u Festu svetoga Vlaha ne ulazimo samo u dane slavlja, nego u sjećanje koje nas obvezuje, kazao je propovjednik Kocijan te istaknuo: „Ovaj Grad nije izrastao samo na kamenu i zidinama, nego na vjeri, zahvalnosti i odgovornosti pred Bogom.“
Nastavljajući promišljanje nad riječima psalma „Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova“, franjevac iz Male braće je ustvrdio kako Dubrovnik to dobro razumije. „Ovaj je Grad znao što znači biti ugrožen, stiješnjen, malen pred velikima — i ipak sačuvan. Ne po sili, nego po mudrosti; ne po moći, nego po pouzdanju u Boga. I zato svake godine iznova zahvaljujemo, jer znamo: nije sve bilo u našim rukama.“
Istaknuo je kako sv. Vlaho stoji u samom srcu toga iskustva. „Kao biskup i mučenik nije bio daleki svetac, nego pastir koji bdije, koji upozorava, koji čuva. Njegova vjernost Kristu postala je temelj vjernosti Grada njegovu identitetu — slobodi, dostojanstvu čovjeka i odgovornosti jednih za druge.“
Nadalje je kazao kako se sloboda ovdje nikada nije shvaćala kao samovolja, nego kao poziv na žrtvu i služenje. „I upravo u toj ozbiljnosti života sveti Vlaho ostaje trajni znak: da se vjera ne živi samo u riječima i procesijama, nego u odlukama koje ponekad bole.“ A drugo čitanje poručuje da vjernika od ljubavi Božje ništa rastaviti ne može.
Propovjednik Kocijan je potaknuo također na razmišljanje o mogućim pitanjima sv. Vlaha današnjim vjernicima o tome hoće li oni znati čuvati ono što im je povjereno, hoće li vjeru živjeti i kad nije laka, kad traži odricanje i kad traži istinu te hoće li se u njihovom življenju prepoznati ono što su stari znali: da se bez Boga ne može daleko.
Na kraju je zaključio porukom da se ove večeri, na početku Feste, ne moli samo za zaštitu, nego za mudrost, postojanost i vjernost, „da budemo Grad koji zna zahvaliti, narod koji se ne prodaje za kratkoročnu korist, Crkva koja se ne boji križa, jer zna komu pripada.“
Biskup je na kraju večernje zahvalio katedralnom zboru koji obilježava 100 godina djelovanja. Zahvalio je također zborovima iz Kotora i iz Šibenika i hodočasnicima iz Šibenika s don Krešimirom Matešom koji redovito dolaze u Dubrovnik. Također je izrekao zahvalu propovjedniku trodnevlja.
Nakon svečane večernje uslijedio je prigodni koncert. Na koncertu su nastupali Mješoviti katedralni zbor s voditeljicom Petrom Potrebica, prigodni komorni orkestar i klapa Umjetničke škole Luke Sorkočevića koju vodi Miho Bošković. Za orguljama je bio Marko Palčok. Kao solisti nastupili su Nikoleta Ivanković te Marko i Valentina Elizabeta Šilje.
Na programu koncerta bila su djela J. Kuničića, K. Kolba, Š. Marovića, J. I. Schnabela u prepjevu M. Cetinić, A. Chlondowskog, K. Odaka, R. Ivellia – V. Vilića te dvije tradicionalne skladbe u obradi V. Bonačić i J. Ćaleta. Program su vodile Valentina Elizabeta Šilje i Cvijeta Djevojić.
Koncert je započeo izvedbom Kuničićeve skladbe “Svetom Vlahu“, a završio Himnom sv. Vlahu R.Ivellia – V. Villića koja se izvodi tijekom slavlja na Festi sv. Vlaha.
Katedralni župnik don Marin Lučić zahvalio je nakon koncerta svim izvođačima prigodnim riječima rekavši da i oni koju slušaju pjevanje zbora, veličaju Gospodina na putu za vječnost.
Jelica Gjenero
