Na glavnom gradskom groblju Boninovo u Dubrovniku na svetkovinu Svih svetih 1. studenog središnje koncelebrirano misno slavlje predvodio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić. U propovijedi je biskup istaknuo kako su nam danas sveci sve manje potrebni kao posrednici, a sve više su nam ono što zapravo i jesu, naša braća i sestre.
„Ljudima prošlosti Bog se često činio uzvišen i nedohvatljiv, daleko od njihovih svakodnevnih problema. Možda je i to razlog zašto su imali potrebu za posrednicima između njih i Boga a ti posrednici su sveci“, rekao je na početku propovijedi biskup Uzinić. Zadaća svetaca za koje se držalo da su drukčiji od običnih ljudi a time i bliže Bogu bila je doprijeti Bogu s ljudskim potrebama i problemima i dobiti uslišanje od Boga. Neki su, kao Gospa ili sv. Antun u tome bili vrlo široki, drugi manje, no svaki svetac je bio specijaliziran za određeno područje ili zagovornik za određenu potrebu. Kao primjer biskup je naveo dubrovačkog zaštitnika sv. Vlaha koji je bio zaštitnik od bolesti grla, a također su ga i neka druga mjesta u svijetu uzela za zaštitnika. Za njegovu zaštitu i posredništvo su molili liječnici, graditelji, kamenokopači, štukateri, kožari, klobučari, postolari, tkalci, krojači, pletači čarapa, trgovci vunom, voštari, sapunari, glazbenici duhačkih instrumenata te stočari, nabrojio je biskup. Zazivalo ga se još i kod bolesti mjehura, krvarenja, čireva, zubobolje, kuge, a bio je i svetac vremenskih prilika odnosno zaštitnik u olujama.
Danas drugačije gledamo na Boga, nastavio je biskup, jer smo možda i zbog napretka znanosti, koja nam je dala odgovore na mnoga pitanja a i mnoga ostavila neodgovorenima, svjesniji onoga što nam je objavio posrednik Novog saveza Isus Krist. „A on nam je objavio da naš Bog nije neki daleki Bog, da naš Bog nije nedostižni Bog nego da je on naš otac, koji nas ljubi jer je milosrdan“, istaknuo je. Opisao je i da je Bog u Isusu postao naš brat, onaj koji s nama suosjeća, da je u njemu na sebe preuzeo sve naše boli, našu smrti i grijehe i ponio ih na križu postavši tako jedini posrednik između Boga i ljudi. Da je on Bog koji je u Duhu Svetome i nas posinio, učinio nas svojim sinovima i kćerima koji u njemu mogu govoriti: Aba, Oče, i govoriti: Gospodin Isus.
To je razlog, ustvrdio je dubrovački biskup, što danas drugačije gledamo i na svece. „Oni su nam sve manje potrebni kao posrednici a sve su nam više ono što oni zapravo jesu, braća i sestre. To je prekrasno svojevremeno izrazio i sv. Ivan Pavao II., oni su među nama, oni pripadaju našoj obitelji a mi njihovoj. Ovo je izvanredna promjena koja daje sasvim novo značenje i pravi smisao štovanja svetaca. Umjesto da ih štujemo kao one koji Bogu posreduju naše molitve, a što doista nije potrebno jer Bog zna što nam treba i prije nego ga zaištemo, mi ih štujemo zato što su uspjeli postati sveti i što su nam svojim primjerom pokazali put. Pokazali su nam put da iako smo slabi i grešni, da i mi možemo postati sveti. Pogleda usmjerenog prema njima mi počinjemo vjerovati u sebe, u svoju mogućnost, počinjemo vjerovati i u druge i u njihovu mogućnost, mi počinjemo vjerovati u mogućnost biti sveti.Oni su znak povjerenja u mogućnost svakoga od nas.“
Sv. Ivan Pavao II. je zato pozivao da se „okrenemo njima da bismo otkrili sveca u sebi“, da se „usporedimo s njima“ kako bismo shvatili kako Bog nije naviknut gubiti u suočavanju s našom krhkošću, poručio je biskup Uzinić.
Naglasio je kao je upravo svetkovina Svih svetih koja se slavi pohađajući grobove svojih pokojnih, prilika za ovo okretanje i usporedbu i to s manje s poznatim i kanoniziranim svecima koji nam nekako ostaju nedostižni, a više da svoj pogled usmjerimo prema običnim, svakodnevnim svecima, ‘svecima iz susjedstva’, kako ih naziva papa Franjo, prema svecima koji su pokopani na našim grobljima.
Biskup je nadalje ustvrdio da su to članovi naših obitelji, naši preci, djedovi i bake, očevi i majke, braća i sestre, branitelji i civilne žrtve rata, sinovi i kćeri, svi oni koji su bez obzira na svoje zvanje i zanimanje, spol, nacionalnu, rasnu ili klasnu pripadnost, usprkos svim ljudskim slabostima i nesavršenostima „osobno iskusili zajedništvo s Bogom“, ne zahvaljujući sebi i svojoj posebnosti nego zahvaljujući Očevoj ljubavi koja nam se objavila u Isusu Kristu koji hoće da se svi ljudi spase.
Crkva želi da u ovom okretanju i uspoređivanju otkrijemo i da smo sami sveti, nastavio je. Odnosno da otkrijemo da svetost nije poziv na ono što trebamo ostvariti nakon groba nego da je svetost nešto što mi jesmo već sada i s čim u skladu sada trebamo živjeti.
Podsjetio je i na to da su se prvi kršćani među sobom nazivali svetima, o čemu se govori i u Novom zavjetu. „Iako to još nismo konačno, mi već jesmo sveti, mi već jesmo i nismo još. Posvećeni smo sakramentom krštenja, a posvećuju nas i drugih sakramenti. I daju nam milost da možemo živjeti sveto stavljajući se na raspolaganje Gospodinu gdje nas on želi, trudeći se u različitim životnim okolnostima ostvariti onaj specifični kršćanski put svetosti koji nam je Isus objavio u svom evanđelju“, rekao je biskup Uzinić.
Sažetak tog puta je evanđelje Blaženstava koje je sam Isus ostvario, pokazujući nam način da ono što već jesmo, a jesmo sveti, možemo na konačan načini biti u zajedništvu svetih na nebesima.
Biskup je podsjetio i na riječi sv. Ivana djeca se Božja zovemo i jesmo. No nismo to još na konačan način jer se još ne očitova što ćemo biti. No, očitovat će se. A kad se očituje bit ćemo Bogu slični jer vidjet ćemo ga kao što jest. To je ono konačno ‘biti svet’, zaključio je biskup propovijed i svima zaželio sretnu i blagoslovljenu svetkovinu Svih svetih.
Liturgijsko pjevanje predvodili su katedralni zborovi i mješoviti zbor župe sv. Petra-Boninovo. Na kraju mise biskup je izmolio i molitvu za pokojne.
Grobovi na Boninovu, kao i na drugim grobljima diljem biskupije, i ove godine okićeni su cvjetnim aranžmanima i svijećama. Uz paljenje svijeća i molitvu Bogu za njihove duše članovi obitelji i prijatelji spominju se vremena kojeg su zajedno proveli i svega onoga po čemu su ostavili neizbrisiv trag u njihovim životima.
Angelina Tadić
