Mons. Niko Ucović, svećenik Dubrovačke biskupije, pokopan je u subotu, 31. siječnja u rodnom Zastolju, na groblju Velike Gospe. Misu zadušnicu i sprovodne obrede uz koncelebraciju svećenika Dubrovačke biskupije i redovnika, predvodio je u crkvi Presvetog Trojstva na Grudi dubrovački biskup mons. Mate Uzinić. Uz pokojnikovog brata Pera i sestru Kate, obitelj, rodbinu i prijatelje, na pokopu su bili i vjernici s Mljeta, otoka na kome je mons. Ucović proveo 38 godina svećeničke službe.
“Vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti koje ne vidimo,” citirao je biskup Uzinić misno čitanje ustvrdivši kako te riječi upravo opisuju otajstvo oko kojeg se okupila vjernička zajednica. U vjeri mi vidimo ovdje ono što na prvi pogled nije vidljivo, kazao je biskup. Vidimo da pokojni don Niko nije mrtav, iako je pred nama njegovo mrtvo tijelo, nego da je na drugačiji način živ u Gospodinu. On je stavio svoj život i svoju budućnost na raspolaganje Gospodinu služeći vjernicima Dubrovačke biskupije. Svoju vjeru shvaćao je kao svoje poslanje i u toj vjeri je umro znajući da je naša domovina na nebesima.
Pokojni don Niko je svoje svećeništvo živio tako da je bio priznat i prepoznat ne samo od Gospodina nego i od ljudi, kazao je biskup te kao primjer naveo priznanje od Crkve kojim je proglašen monsignorom, te priznanje od Općine Mljet kada je dobio nagradu za životno djelo. Puno važnije priznanje za koje danas molimo i koje očekujemo – je ono koje će mu dati Gospodin jer je vjerovao da Bog može i od mrtvih uskrsnuti, što je propovijedao i što je živio.
Dvanaest godina u Vela Luci, pa trideset i osam godina na Mljetu
Kao svećenik služio je u onim dijelovima biskupije koji su bili vjerojatno na najjačem udaru prošlog totalitarnog sustava koji je želio uništiti Crkvu. Kao mladomisnik, bez iskustva, djelovao je 12 godina u župi Vela Luka na Korčuli, te 38 godina u Babinom polju na Mljetu. Nakon demokratskih promjena radio je na tome da se vjernici vrate Kristu i Crkvi.
Na kraju je biskup Uzinić ispričao anegdotu iz pokojnikovog života vezanu uz njegova gotovo četiri desetljeća na Mljetu i mljetsku tradiciju koja tvrdi da je sv. Pavao nakon brodoloma tri mjeseca proveo na Mljetu, a ne na Malti. Kad ga je bivši biskup pitao što on misli je li se zaista sv. Pavao nasukao na Mljetu, don Niko je odgovorio: “Dragi biskupe, ne znam je li se na Mljetu nasukao sv. Pavao, ali znam da ja jesam.”
Taj bivši dubrovački biskup, sada zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić, uputio je pismo sućuti koje je pročitano na misi. “Sveti Parac, kojega ga je više od tri i pol desetljeća svečano slavio u mjesnoj crkvi sv. Vlaha u Babinom polju, pobrinuo se da ovogodišnju svečanost proslavi u nebu,” napisao je, uz ostalo, nadbiskup Puljić. Sućut je telefonski izrazio i kotorski biskup mons. Ilija Janjić te sadašnji mljetski župnik don Mato Puljić.
Nakon smrti posljednjeg svećenika iz ove župe, jače ćemo moliti za duhovna zvanja
Generalni vikar Dubrovačke biskupije mons. Petar Palić, koji se od pokojnika oprostio u ime svećenika biskupije, podsjetio je na životni put pokojnog mons. Ucovića napomenuvši kako je on svoje zlatne godine života proveo u svećeničkom domu u Dubrovniku, a svoje pastoralno djelovanje na otocima. Svećenički život i služenja don Nika Ucovića, na mjestima i u okolnostima koje baš nisu bile sklone Crkvi i vjeri, uklapa se u razmišljanje i poziv pape Franje o odlasku na periferije, onima najudaljenijima, ne samo prostorno nego i od Boga, Crkve i društva, kazao je generalni vikar. Don Niko je upravo na takvim mjestima izgrađivao Kristovo Kraljevstvo. Često kao jedini svećenik na otoku pokojnik je mnogima bio i otac i majka i savjetnik i tješitelj. Svojom jednostavnošću, strpljivošću i spremnošću saslušati drugoga nastojao je biti na usluzi svojim vjernicima, kazao je, uz ostalo, mons. Palić.
Župnik župe Presvetog Trojstva don Josip Mazarekić, opraštajući se od pokojnika u ime Konavoskog dekanata, župe Gruda i vjernika Zasolja, obećao je jaču zajedničku molitvu za svećenička zvanja. Naime, don Niko je posljednji svećenik iz ove župe koji je prešao u vječnost. Prije njega preminuli su don Ivo Jelinović, kojeg su mučenički ubili u 25. godini života i za čiji grob se ni danas ne zna, te don Pero Bokarica.
Niko Ucović, sin Mata i Stane rođene Novak iz Zastolja, župa Gruda, rođen je 19. srpnja 1933. godine. Gimnaziju je pohađao u Dubrovniku, a teologiju u Splitu i Dubrovniku. Za svećenika je zaređen 11. ožujka 1956. u Dubrovnik
Već u kolovozu 1956. don Niko je imenovan župnikom u Vela Luci gdje ostaje dvanaest godina, do ožujka 1968. godine. Tada je imenovan župnikom župe sv. Vlaha u Babinom Polju na Mljetu i upraviteljem župe Velike Gospe u Goveđarima, te slijedećih trideset i osam godina svećeničke službe provodi na Mljetu. Kako je župa u Goveđarima od 1970. do 1973. imala vlastitog župnika don Niko je oslobođen ekskuriranja te župe, no u studenom 1973. ponovno preuzima pastoralnu skrb i za župu Goveđari. U više navrata morao je skrbiti za cijeli otok.
Kad je nakon 30 godina župa Goveđari ponovno dobila stalnog župnika, u studenom 2003., don Niku ostaje samo pastoralna skrb župu Babino Polje.
Uz zlatomisnički jubilej 2006. godine imenovan je papinim kapelanom. Iste godine je umirovljen i od tada je boravio u Svećeničkom domu u Dubrovniku.
Godine 2012. Općina Mljet, uz proslavu Dana općine, dodijelila mu je Nagradu za životno djelo.
Angelina Tadić
Priče iz života don Nika Ucovića:
http://www.bitno.net/duhovne-price/drug-milicajac-i-artiljerijski-napad-na-bozju-opstojnost/
http://www.bitno.net/duhovne-price/don-niko-majcinom-rukom-okovan/