Ljubljena braćo i sestre!
Rođenje i smrt su najveća iskustva i najizazovnije činjenice života svakog čovjeka. Cijela povijest okružena je smrću, danas je to posebno naglašeno; bolesti i ratovi pogubno siju smrt. Pokušavamo izgraditi svijet bez Boga, a to uvijek završava protiv čovjeka. Kao da nije moguće zaobići svijet nepravdi, trpljenja, grijeha. Sve na svijetu prolazi i čini nam se kao da dolazi kraj, kao da smo pobijeđeni.
I danas su suvremene i u našim srcima odjekuju riječi iz prvih kršćanskih vremena i velikih kršćanskih mislilaca sveta života: „Moja je zemaljska želja razapeta; (…) u meni živa voda romoni i kaže mi: ‘Dođi k Ocu!’ Želim vidjeti Boga; a da ga vidim, moram umrijeti. Ja ne umirem, ulazim u život“ (KKC, 1011).
„Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu!“ (Lk 24, 5-6). Raspeti nije ostao u smrti, nego je nakon tri dana uskrsnuo.
Uskrsnuće je pobjeda vjere, nade i ljubavi, pobjeda nad smrću, strahom, mržnjom, sebičnošću i svakim zlom i grijehom.
Po krštenju i sakramentima, po vjeri, nadi i ljubavi, po obraćenju, po djelima milosrđa ulazimo u Kristovu novost života i sjedinjujemo se s Njime. „Ako s njime umrijesmo, s njime ćemo i živjeti” (2 Tim 2,11). Ako s njime trpimo s njime ćemo i kraljevati. Ta nada počiva na Božjim obećanjima koja su se ostvarila.
Malo je prave i duboke radosti u našem životu, u međuljudskim odnosima, u svijetu. Ondje gdje nema Boga stradava i čovjek, ondje nema ni te izvorne radosti. Nema ni prave slobode. Bog je razveselitelj čovjeka koji čini da prijeđemo iz smrti u život.
Uskrsli Krist želi da mu povjerujemo i primimo ga iskreno, očišćene duše i otvorena srca, da budemo dionici djela njegove muke, smrti i uskrsnuća, djela spasenja onoga što je najvažnije na svijetu, spasenja čovjeka u svakome od nas i čovjeka u svijetu u kojem živimo.
Krist koji je ustao od mrtvih temelj je naše vjere. Koliko puta smo u euharistiji molili i riječima izrekli: „Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo.“ Kristovo uskrsnuće donosi nam novu radost i svježinu za preobrazbom života. Zaodjenimo se Kristom kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni (usp. Kol 3, 12), a to znači vjerom, nadom i ljubavlju. To vodi ne samo preobrazbi nas samih, već preobrazbi svijeta, kojom se našem gradu i biskupiji daje novo lice koje potpomaže razvoj čovjeka i društva prema logici solidarnosti, dobra, u dubokom poštivanju dostojanstva vlastita svakom čovjeku.
Kada Uskrsnuli pozdravlja svoje apostole, kaže im: ‘mir vama’. Molimo za mir u našim srcima, našim obiteljima, našem društvu i u cijelom svijetu. On, Krist, je mir naš. Nastojmo koliko god možemo Kristov mir prenijeti jedni na druge. Nemojmo dopustiti da nas drugi povuku u svoj nemir, nego ih povucimo u svoj mir. Ne dopustimo da nas povuku u svoj mrak, povucimo ih mi u Kristovu svjetlost, u zoru uskrsnuća.
Bog se udostojao razveseliti svijet uskrsnućem svoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista. Budimo i mi preobraženi dionici te uskrsne radosti i živimo kršćanski anticipirajući uskrsnuće. Svima želim sretan i blagoslovljen Uskrs!
+Roko, biskup