Svečanu dnevnu uskrsnu misu dubrovački biskup mons. Mate Uzinić predvodio je 5. travnja u dubrovačkoj katedrali, a na misi su uz stanovnike Dubrovnika sudjelovali i turisti s raznih krajeva svijeta koji uskrsne blagdane provode u Dubrovniku.
Vjera u uskrsnuće do nas je došla propovijedanjem i svjedočenjem
“Uskrsnuće Isusa Krista, kojim je Bog Otac konačno potvrdio Isusov identitet, središnje je otajstvo naše kršćanske vjere,” rekao je u propovijedi biskup Uzinić. “To otajstvo pred svakog kršćanina, bez obzira na naše zvanje ili zanimanje i ulogu koju imamo u svijetu i Crkvi, stavlja zadaću svjedočenja i navješćivanja Isusova uskrsnuća. Vjera u Isusovo uskrsnuće je do nas stigla upravo zahvaljujući propovijedanju i svjedočenju neprekinutog niza žena i muškaraca, počinjući od Marije Magdalene i drugih žena, preko Petra, Ivana, drugih apostola, učenika, Pavla, pa sve do naših očeva i majki, župnika i vjeroučitelja, koji su, neki od njih čak i po cijenu vlastitog života, propovijedali i svjedočili: ‘Bog ga uskrisi treći dan i … ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih!’ Vjera u uskrsnuće može biti prenesena dalje, ljudima našeg vremena koji je još nisu upoznali i sljedećoj generaciji, samo našim propovijedanjem i svjedočenjem, ako je to potrebno čak i po cijenu života.”
Biskup je dodao kako se zadaća propovjednika i svjedoka uskrsnuća Isusa Krista u ovom vremenu mora uključiti i odnos prema vremenu ekonomske krize, uzrokovane duhovnim krizom koja „dotiče svakoga i sve društvene slojeve, ali se osobito teško odražava na obitelj kao temeljnu ljudsku zajednicu o čijoj stabilnosti ovisi stabilnost pojedinaca, ali i svih drugih zajednica. … Zato se današnji čovjek osjeća sve više izgubljeno. On se, vođen strahom za vlastitu egzistenciju, sve više zatvara u sebe, u vlastiti svijet u kojem ostaje sve manje prostora za ljubav prema drugomu, za život i darivanje. I zbog ove zatvorenosti u sebe stanje iz dana u dan postaje sve gore.” Postali smo narod koji postupno, ali sigurno izumire jer nas se sve manje rađa, a sve više umire.
Kako o uskrsnuću propovijedati u ovakvom svijetu i vremenu?
Kao posljedicu duhovne krize biskup je naveo i situaciju s ratovima, “za koje smo mislili da će u 21. stoljeću prestati,” a sve ih je više. Među onima koji pate iz tih razloga je sve više i kršćana. Spomenuo je te situacije kao one koje čovjek namjerno izaziva poput stradanja u Siriji, Svetoj Zemlji, odnosno na Bliskom Istoku, zatim u Africi, Keniji, Nigeriji…Tim tragedijama dodao je i one koje su posljedica življenja u nesavršenom svijetu. “Ne mogu danas ne spomenuti tragediju koja dotiče cijelu našu biskupiju jer je pogodila jednu obitelj na Brgatu,” rekao je biskup.
Nastavio je kako kao propovjednici i svjedoci Isusovog uskrsnuća u takvom svijetu i ovom vremenu, trebaju ne samo o uskrsnuću govoriti ili ga liturgijski slaviti nego ga trebaju životom pokazati. Zato propovijedati i svjedočiti Isusa Krista danas znači pokazati svima da se „u prihvaćanju s vjerom Isusa Krista uskrsloga događa … preobrazba svih naših ovozemaljskih križeva i dobiva smisao svako naše ustajanje i neodustajanje jer uskrsnuće postaje i naša životna stvarnost. Osobni susret u vjeri s uskrslim Gospodinom, koji nas otvara za ljubav i daje nam nadu da se usprkos svemu možemo ostvariti, osposobljava nas za preobrazbu nas samih, naših obitelji, Crkve i naroda. Tada postajemo slobodni poput Gospodina koji se i u najtežim trenutcima svoga života darivao drugima, ljubio ih, opraštao im, svjedočeći na taj način, pa i u doživljaju napuštenosti od Oca, da smrt nema zadnju riječ.“
Uskrsnuće Isusa Krista je potvrda da je on bio u pravu, da Veliki petak kao dar u potpunosti iz ljubavi prema nama – ima smisla, rekao je biskup. Ovim načinom propovijedanja i svjedočenja Isusovog uskrsnuća ističu se dvije bitne stvari bez kojih ne bi bio moguć navještaj Isusovog uskrsnuća danas: da je Isusovo uskrsnuće nadpovijesni događaj i da su svi u taj događaj osobno i životno uključeni.
Ako dopustimo da nas događaj uskrsnuća zahvati…
“Ako događaju uskrsnuća dozvolimo da nas zahvati, ako Kristu uskrslome dozvolimo da uskrsne u nama, da u nama i po nama nastavi činiti dobro, da u nama u po nama nastavi borbu, ali i pobjedu protiv zla i Zloga, da u nama pobjedi našu oholost, škrtost, bludnost, zavist, neumjerenost, srditost, lijenost, našu sebičnost, mržnju, ravnodušnost, da u nama potakne vjeru, nadu i ljubav, razboritost, pravednost, jakost i umjerenost, onda ćemo i samo onda i mi postati uvjerljivi propovjednici i svjedoci uskrsnuća. I naš uskrsnuli Gospodin će biti stalno uz nas, on će djelovati s nama, u nama i po nama. Uskrsnuće će tad za nas biti…novi kvasac koji će nam omogućiti postati novi ljudi, onakvi ljudi kakav je naš uskrsnuli Gospodin Isus Krist,” kazao je biskup i čestitao svima Uskrs.
Knez je dolazio
Katedralni župnik dr. don Stanko Lasić na kraju je uime vjerničke zajednice biskupu čestitao Uskrs. Obraćajući se okupljenim vjernicima zahvalio je svima koji su proteklih tjedana sudjelovali u liturgiji te istaknuo kako na šestodnevnoj korizmenoj duhovnoj obnovi nikad u katedrali nije sudjelovao toliki broj vjernika. Na tome je posebno zahvalio katedralnom kapelanu don Marinu Lučiću.
Župnik katedrale, crkve u kojoj su stoljećima na važnijim liturgijskim činima sudjelovali i predstavnici vlasti, nije mogao ne spomenuti kako ovog Uskrsa na misi nije bilo predstavnika ni gradske ni županijske vlasti. Dodao je kako nije dobro da se to događa te predložio da se zajedničkom koordinacijom ta dobra tradicija međusobne odvojenosti i suradnje u Gradu njeguje i čuva.
Liturgijsko pjevanje brojnim uskrsnim pjesmama animirali su katedralni zborovi pod vodstvom Margit Cetinić, a na kraju su svi otpjevali “Kraljice neba, raduj se!”
Za sve starije i nemoćne koji na Uskrs nisu mogli doći u crkvu, misu iz katedrale prenosio je Radio Dubrovnik.
Angelina Tadić