Na svetkovinu Uzašašća Gospodnjeg u četvrtak, 21. svibnja večernje pontifikalno euharistijsko slavlje u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku predslavio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić u zajedništvu s generalnim vikarom don Hrvojem Katušićem te uz asistenciju đakona don Tomislava Sikavice. Dio vjernika je sudjelovao fizički na misi u katedrali a ostali su mogli sudjelovati iz svojih domova putem online izravnog prijenosa. Slavlje se odvijalo uz preventivne mjere zaštite od koronavirusa.
U propovijedi je dubrovački biskup naglasio što je to novo što je donio Isusov boravak među ljudima i njegovo djelo spasenja.
Skrenuvši pozornost kako se u biblijski čitanjima ne radi o povijesti nego o povijesti spasenja, teologiji biskup je naveo jednu kontradiktornost koja se može uočiti vezano uz tekstove o Isusovom uzašašću. Prema jednom izvoru Isus je uzišao k Ocu u Galileji, prema drugom u Jeruzalemu, prema trećem u trenutku samog uskrsnuća. „Zato je važno jasno reći da su Isusova smrt na križu, Isusovo uskrsnuće, Isusovo uzašašće i Duhovi dio istog vazmenog otajstva. Mi ih, jer živimo u vremenu, možemo dijeliti pa ih stavljati u nekakve naše ovozemaljske okvire no iz Božje perspektive to je jedinstven događaj. U onom trenutku kad je Isus rekao: Dovršeno je, sve je bilo dovršeno. Pa i naše poslanje da nastavimo ondje gdje je Isus stao“, objasnio je biskup Uzinić jedinstvenost vazmenog otajstva.
Nadalje je potaknuo na razmišljanje o tome što se uistinu promijenilo, ne samo s Isusovim uzašašćem na nebo nego s cijelim djelôm spasenja, vazmenim otajstvom kojim je Isus izveo djelo spasenja među nama. Svijet je, čini se, i dalje isti, primijetio je. I dalje nas muče iste ili slične bolesti, neke smo riješili, dolaze neke nove, i dalje imamo dobrih i zlih ljudi, i dalje ima ljubavi i mržnje, i ratovi se vode, pa onda se na kraju svakog rata ponovno mora sklopiti kakav takav mir. „Sve se nekako, čini nam se, ponavlja. Ima li išta novo? Što je to novo – a to nam često kao kršćanima znaju postaviti kao pitanje oni koji ne prihvaćaju Krista – donijelo Isusovo boravljenje među nama i djelo spasenja koje je izveo među nama?“, kazao je.
Kao usporedbu za bolje razumijevanje biskup je uzeo situaciju s vremenom posljednjih dana koje je bio puno izmaglice, vrućine i općenito težine, prljavštine koja je pokrila automobile a nije ih bilo smisla prati jer bi uskoro bili isti. Jedva se čekalo da dođe bura kako bi se moglo oprati i počistiti. I stigla je bura koja je dala tu sigurnost da će bar jedno vrijeme ono što je oprano moći i ostati čisto. Možda je to prava slika onog što se dogodilo s vazmenim otajstvom, kazao je biskup i nastavio: „Ostaje naizgled sve isto, a ništa nije isto. Ništa više nije isto jer smo dobili perspektivu, jer nam se otvorila nada. Najedanput vidimo da ima smisla, da se ima smisla žrtvovati, ljubiti, da ima smisla sebe i svoj život ugrađivati u dobro, da svijet ima budućnost. Da se ništa drugo nije dogodilo, da nam je Isus ništa drugo nije rekao nego da nam je samo otvorio tu perspektivu, već bi puno toga napravio.“
„Zapravo, ovo što mi danas slavimo, Isusovo uzašaće je slavlje te naše perspektive“, istaknuo je biskup Uzinić. „U zbornoj molitvi smo molili da je Kristovo uzašašće i naše uzdignuće, jer smo u nadi pozvani u slavu. Ovo je slika. Kad je prvi čovjek sagriješio nebo je bilo zatvoreno za čovjeka. Na vratima raja su, prema toj slici, bili postavljeni anđeli s plamenim mačem da nitko ne može ponovno ući. Što vidimo u pročitanom ulomku iz Djela apostolskih? Vidimo te anđele iz sasvim drukčije perspektive. Pitaju: Što stojite i gledate u nebo? On će se vratiti“, usporedio je biskup te dodao: „U njemu smo mi već dionici onog što smo bili izgubili.“
Isus nam je vratio nadu, ustvrdio je biskup Uzinić, ali nam je dao i još dvije stvari koje trebamo primijetiti u ovom blagdanu, a to su: poslanje i Isusova trajna prisutnost među nama.
Govoreći o prvom, rekao je: Biti promijenjen perspektivom, biti promijenjen Isusovim uzašašćem na nebo, biti promijenjeni njegovim vazmenim otajstvom znači biti ispunjeni radošću o kojoj se ne može i ne smije šutjeti. Biti kršćanin i upoznati Isus Krista i prepoznati onog koji doista čovjeku daje smisao, koji mu otvara budućnost, koji mu omogućuje vječno živjeti, znači biti onaj koji, ako je doista u to uvjeren, o tom mora govoriti svima. To se ne može zadržati za sebe. Radost kojom je netko ispunjen, a biti kršćanin i vjerovati u vazmeno otajstvo, znači biti ispunjen radošću. Onaj koji je radostan ne može šutjeti, to iz njega izvire i on želi tu radost podijeliti s drugima. To je ono poslanje koje nam Isus daje.
Tumačeći drugo, biskup je objasnio: Isus jest uzašao i sjedi s desna Ocu. I s njim je uzišlo i ono naše ljudsko što je on preuzeo svojim utjelovljenjem. Ali on nas nije napustio. On je ostao s nama – Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta – u onom našem poslanju. Da, Isus je uz Oca i s Ocem, i mi smo s njim uz Oca i s Ocem, ali on je po Duhu kojeg nam je darovao i trajno s nama, na različite načine: u euharistiji, u drugim sakramentima, u svojoj riječi, u braći i sestrama, u Crkvi, u onima koji su potrebni, onima kojima smo u njegovo ime poslani.
On je u njima i u nama, nastavio je biskup, kad god je ono što je govorio i što nam je navješćivao i što je činio, i što je bio razlog njegovog uzdignuća o desne Ocu, mi živimo i na taj način se, mijenjajući ovozemaljsku stvarnost koja je naša zadaća – ništa se nije promijenilo, ali smo se promijenili mi, dobili smo zadaću mijenjati sebe i tu stvarnost – uzdižemo gore, ondje gdje on sjedi s desna Ocu.
„To nije nekakva utopija, to nije onaj Marxov opijum koji nas tješi nekakvom budućom utjehom nego je to zadaća koju trebamo živjeti već sada i ovdje, pretvarajući onu buduću utjehu u konkretni život koji živimo na različitim razinama. Jer nebo, Bog i zajedništvo s njime, jest budućnost. Ono se može ostvariti i u njemu konačno živjeti ako ga se gradi već sada i ovdje, u sadašnjosti“, zaključio je dubrovački biskup.
Mješoviti katedralni zbor pod vodstvom profesorice Maje Marušić predvodio je liturgijsko pjevanje. Uoči svetkovine u katedrali se molila prva večernja koja je također bila u izravnom prijenosu putem interneta.
U crkvi Svetog Spasa na Stradunu na svetkovinu naslovnika crkve slavljene su tri mise.
A.T.
