Molitveno bdijenje uoči velikog događaja za Dubrovačku biskupiju, ređenja don Alena Kerija i don Davida Marjanovića za svećenike te mjesne Crkve, održano je 22. lipnja u dubrovačkoj katedrali. Bdijenje je predvodio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić u zajedništvu s dvojicom ređenika.
U klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom biskup je zahvalio Gospodinu za osobiti trenutak za Dubrovački biskupiju, trenutak u kojem se dvojica mladih ljudi suobličuju Isusu Kristu i šalju se vjernicima te Crkve. Zahvalio je za don Alena i don Davida koji su već u đakonskom ređenju rekli „Evo, mene pošalji“, a sada će to učiniti i svećeničkim ređenjem. „Danas te molim za odluku ove dvojice mladića, za njihov odziv na tvoj poziv, da bude potpun i do kraja. Nisu za to dovoljne njihove snage i sposobnosti, ono što su naučili. Potrebna im je tvoja milost. Ispuni ih svojom milošću i daj im svoje snage. Dok molim za njih, molim i za one kojima će biti poslani.“, kazao je biskup u molitvi pred Gospodinom, a zatim se spomenuo i onih koji su već radnici u njivi dubrovačke mjesne Crkve, da budu vjerodostojni Isusovi svjedoci i navjestitelji njegovog spasenja. Na koncu svog razmatranja biskup je ostao u tišini, kako i ostatak katedrale „da Gospodin progovori i ‘krikne’ što nam je činiti“, uz molitvu „Daj da na to odgovorimo cijelim svojim bićem“
Don Alen se u svom razmatranju prisjetio i dječačkih dana: „Sjećam se dječaka kojeg je privukao misterij tvog oltara, možda iskrenije nego ikada kasnije. (…) Sjećam se trenutka kada si tražio da ostavim sve i pođem za tobom. Hodajući s tobom, počeo sam zaostajati, jer shvatio da tražiš ne samo da se odreknem roditelja, doma, itd, nego da se odreknem samoga sebe. Kako ću ti dati čitavog sebe?“, a nakon toga je odgovorio Gospodinu: „Da, Gospodine, ti znaš da te volim“ te predavši čitavog sebe krenuo za Isusom: „Predajem ti čitavog sebe! Sve mane i vrline, sve što jesam, svoju prošlost, budućnost i sadašnjost.“
Don David je u razmatranju došao pred Gospodina „sa svojim radostima, tjeskobama, usponima, padovima“, te kazao: „Dolazim malen pred tebe, svjestan da nisam dostojan svećeništva. No, ti me poznaješ oduvijek i zoveš me da pođem u tvoj vinograd“. Zahvalio je Gospodinu za roditelje i sve koji su ga kroz život pratili, te nastavio: „Predajem ti čitavog sebe! Sam ne mogu ništa. Sve što imam i što jesam, ti si mi dao! S tobom mogu sve. Ti me činiš dostojnim dara svećeništva. Dogodio si se u mom životu. Našli smo se tražeći jedan drugoga i do konca ćeš mi biti pratilac, moj Bog!“
Šime Zupčić