Obrede Velikog petka, jedinog dana u godini kada Crkva ne slavi misu, predvodio je 3. travnja u dubrovačkoj katedrali dubrovački biskup mons. Mate Uzinić uz sudjelovanje velikog broja vjernika.
Bogoslov Dubrovačke biskupije Tonći Ante Prizmić uveo je vjernike u obrede, pojasnivši simboliku ogoljenog oltara, te ulazne procesije bez ulazne pjesme, kao i biskupovo prostiranje pred oltarom, bez prstena i štapa, „jer je Dobri pastir umro na križu“. Predstavio je i četiri dijela obreda: službu riječi, klanjanje križu, pričest, te procesiju.
Prigodnu propovijed imao je tajnik Katehetskog ureda Dubrovačke biskupije mr. don Marinko Šljivić koji je podsjetio na Isusov put: na Cvjetnicu ulazi u Jeruzalem i svi mu kliču „Kralju, kralju“, stavljaju palme pod noge da mu se noge ne bi dotakle prašine, a danas ta ista svjetina u evanđelju viče „Raspni ga, raspni!“. Također, jedan od njegovih najbližih izdaje ga poljupcem, svi su se razbježali, optužili ga i osudili, dali ga izbičevati, stavili su mu trnovu krunu na glavu, stavili mu jedan natpis i dali mu križ. Na tom putu Isus pada, ali svaki put se diže. Susreće i jednu ženu koja mu briše lice od krvi i znoja. Susreće jednog čovjeka koji mu pomaže nositi križ. I dolazi na brdo, i onda za njegove haljine bacaju kocku. Don Marinko je kazao da je to „realnost i naših života“. Podsjetio je vjernike na njihova životna iskustva u kojima im viču „Kralju, kralju“ i uzdižu ih, samo kako bi „pad bio bolniji“, te nastavio: „Možda će vas vaši bližnji izdavati poljupcima, i kad se to dogodi svi će se razbježati. Nigdje nikoga. Tužit će vas, suditi i optuživati, davati vam različite natpise. I hodit ćete i nositi križ. I padat ćete, možda ne tri puta, možda trideset tri puta. I onda ćete u svom životu susreti nekoga tko će vam obrisati lice od krvi i znoja. Svoju Veroniku. Naići ćete na ljude koji će vam pomoći nositi vaše križeve. Svog Šimuna. I kad dođete pred kraj, sve u životu što ste stekli, netko drugi će dijeliti među sobom, ništa sa sobom ponijeti nećete. I na kraju će vam udariti čavle, ne u ruke, nego u onu drvenu kutiju koju će spuštati u zemlju.“ Nakon toga je naglasio da je potrebno proći te postaje kako bi se došlo do „petnaeste postaje“, tj. do Uskrsa koji je cilj i smisao križnog puta. Potaknuo je vjernike da se preispitaju na kojoj su „strani“ križnog puta, jesu li oni koji „pišu različite natpise iznad glave“, koji bježe, osuđuju, bacaju kocku, ili su Šimun i Veronika, te je zaključio: „Odite u svoje obitelji u budite ‘Šimuni’ i ‘Veronike’. Otiđite na svoja radna mjesta i budite ‘Šimuni’ i ‘ Veronike’. Pokažite svoje kršćanstvo. I onda se nemojte bojati da ćete ‘zakasniti’ na onu 15. postaju“.
Biskup Uzinić se, pred kraj procesije, ispred crkve sv. Vlaha vjernicima obratio s nekoliko poticajnih riječi. Kazao da Kristov križ „najprije znak velike ljubavi Božje prema nama. Bog nas ljubi tako i toliko da se nije libio iz ljubavi prema nama na svoja ramena uzeti križ, svojevoljno se dati razapeti na križ.“ Kazao je da je križ istovremeno i „znak našeg kršćanskog prepoznavanja“, te nastavio: „Noseći večeras ulicama našeg Grada ovu relikviju križa mi smo najprije sebi, a onda i svima onima koji su došli u naš Grad pokazali da pripadamo Onomu koji je iz ljubavi prema nama raspet na križu.“ Biskup je istaknuo da je križ ujedno „poziv i poslanje“, tj. poticaj vjernicima da onu ljubav kojom su ljubljeni šire oko sebe, da ljubav pokažu svima, počinjući od onih najbližih, ali dolazeći i do onih koji su najpotrebniji, ne isključujući nikoga. Na kraju je zaključio vrlo konkretnim pozivom: „Krenimo već večeras kada se vratimo u svoje domove od onih svojih najbližih. Puno puta znademo prema vani pokazati da smo kršćani, ali krenimo od najbližih. Pokaži svojoj ženi da je ljubiš. Pokaži svom mužu da ga ljubiš. Pokažite svojoj djeci da ih ljubite. Pokažite svojim roditeljima da ih ljubite. Proširite tu ljubav na djeda i baku. Na unuke. Na susjede, poznanike. Na naše goste. Učinimo da ovaj križ i u našim životima postane znak prepoznavanja.“
Muku po Ivanu pjevali su Mješoviti katedralni zbor i svećenici solisti: generalni vikar Dubrovačke biskupije mons. dr. Petar Palić i katedralni župnik dr. don Stanko Lasić. Nakon mise procesija s tri križa krenula je od katedrale, Ulicom od puča, preko Straduna do crkve sv. Vlaha i natrag u katedralu. Relikviju križa, koja se čuva u katedralnoj riznici, nosio je biskup Uzinić i njome na tri mjesta gdje se procesija zaustavljala blagoslivljao okupljeni puk, Grad i Biskupiju.
Šime Zupčić