Čak četvorica svećenika Dubrovačke biskupije: mons. Mirko Maslać, mons. Ante Marković, don Stjepan Kordić i don Ivan Penava proslavili su u subotu, 27. lipnja zlatne jubileje misništva svečanim euharistijskim slavljem u dubrovačkoj katedrali koje je predvodio i na kojem je propovijedao dubrovački biskup mons. Mate Uzinić.
Riječ je o svećenicima iz vjerojatno najbrojnije generacije ređenika za Dubrovačku biskupiju. Naime, prije pedeset godina na ovaj isti dan dubrovački biskup mons. Pavao Butorac zaredio je deset svećenika, od kojih nisu svi dočekali ovaj jubilej.
Zahvalnost za sve što je Krist preko njih učinio
“Trenutak je ovo u kojem trebamo zahvaliti za sve trenutke u njihovom životu u kojima su oni u ime Isusa Krista, djelima na različite načine: slaveći euharistiju, ispovijedajući, dijeleći ostale sakramente, blagoslivljajući, propovijedajući Evanđelje, potaknuli ljude na kvalitetniji kršćanski život, na bolje i svetije nasljedovanje Isusa Krista. Trenutak je ovo za zahvalnost za život koji nije bio življen da bi se vladalo nego da bi se služilo, za život koji se pretvorio u dar Bogu i bližnjemu, dar ovoj partikularnoj Crkvi u koju su današnji zlatomisnici došli, makar u njoj nisu rođeni, i koja je postala njihova. Puno je razloga za zahvalnost te je ovo misno slavlje – slavlje zahvale”, na početku mise kazao je biskup Uzinić.
Biskup je također svima predstavio slavljenike navodeći, uz ostalo, župe u kojima su tijekom pedeset godina služili. Spomenuo je i ostale svećenike iz te generacije: don Slavka Majića, don Rafa Šijakovića, don Nikolu Mioča, don Nika Kličana, don Miljenka Majića i don Milana Majića.
Dok sa zahvalnošću slavimo 50. obljetnicu misništva ovih svećenika, činjenica kako u biskupiji već dvije godine nije bilo svećeničkog ređenja za biskupiju i neće ga biti slijedeće tri, poticaj je za molitvu za nova svećenička i redovnička zvanja kao i za ona postojeća, kazao je biskup u propovijedi.
Trebamo mladomisnička slavlja u biskupiji!
Problem s odazivom na svećeništvo u Dubrovačkoj biskupiji nije nov, podsjetio je biskup. Ovi svećenici došli su iz Bosne i Hercegovine, ali ne može se više očekivati pomoć iz susjedne države kao što se očekivalo u prošlosti jer se i tamo situacija promijenila. “Ne možemo biti samo oni koji samo slave jubileje mladomisničkih slavlja nego bismo kao i druge biskupije trebali postati biskupija koja slavi i mladomisnička slavlja,” rekao je biskup navodeći kao primjer Splitsko-makarsku nadbiskupiju u kojoj se danas redi devet budućih svećenika.
Zašto nam uopće trebaju svećenici?
Odgovarajući na pitanje zašto uopće trebaju svećenici biskup je kao odgovor ponudio liturgijska čitanja u kojima je svećenik predstavljen kao onaj koji prostire stol i ugošćuje Gospodina stavljajući mu zapravo sebe i svoj život na raspolaganja, a onda to čini kao svećenik sakramentalno u euharistiji.
To ugošćivanje nije samo sebi svrha nego su svećenici pozvani i poslani slušati poteškoće i probleme drugih i imati suosjećanja s njima, pozvani su i poslani moliti za druge u njihovim različitim situacijama fizičkog i duševnog zdravlja, za njihove materijalne potrebe, pozvani su i poslani pohoditi ih u njihovim kućama, pomazivati, liječiti, ozdravljati, istjerivati zloduhe, bolesne ozdravljati u duševnom smislu, objasnio je biskup te nastavio: “Nakon što sami ugoste Gospodina trebaju biti njegova prisutnost u svijetu i vremenu kako bi ljudi u njima i po njima mogli susresti Krista, čuti riječ utjehe, dobiti pomoć, blagoslov, osjetiti njegovu blizinu i ljubav koja je ozdravljujuća. Za to su bili potrebni svećenici u prošlosti, zato nam trebaju danas i za to će nam trebati i u budućnosti.”
“Sve to nije razlog za naše izdizanje iznad ljudi,” napomenuo je dubrovački biskup. “Mi, svećenici, nismo izabrani da bi bili iznad drugih, mi smo poslani da bismo bili zajedno s drugima. Nismo izabrani da bismo vladali nego da bismo služili. I zato nakon svega možemo zajedno sa slavljenicima veličati Gospodina jer je pogledao na našu neznatnost i tako nastavio ostvarivati djelo svojeg spasenja na području Dubrovačke biskupije u ovom našem vremenu.”
Vjerno su služili i u malim župama, ne čeznući za gradskim
U ime školskih kolega svećenika koji su sa slavljenicima bili u dubrovačkom sjemeništu i u bogosloviji u Zadru te kasnije surađivali u biskupiji, čestitao je katedralni župnik dr. don Stanko Lasić. Izrazio im je poštovanje jer su sačuvali moralnim i svijetlim svoj svećenički lik, jer su bili poticaj i uzor mladima kao i svim župljanima gdje su služili te tako posvjedočili da je služenje Crkvi nešto najuzvišenije. Živjeli su skromno kao i drugi svećenici iz tih generacija, kazao je katedralni župnik te istaknuo: “Zaslužili su naše poštovanje jer su 25 godina živjeli u komunističkom režimu, ne kao državni neprijatelji, ali nikada nisu od društva dobili nikakvo priznanje i uvijek su bili u drugom planu.” Dodao je da su zaslužili poštovanje i zbog toga jer su kao skromni ljudi išli u najmanje župe, nisu čeznuli za gradskim župama nego su ostajali gdje ih je biskup slao i bili poslušni. Čestitao im je na svemu što su učinili za Dubrovačku biskupiju posebice na tome što su joj ostali vjerni kroz 50 godina. Bilo je prilika da se ide i u Njemačku i Francusku i u druge biskupije, ali su oni ostali ovdje jer su se gotovo od djetinjstva tu integrirali, upoznali mentalitet, običaje i kulturu. “Budite ponosni na ovih 50. godina jer ste časno služili Bogu, Crkvi i hrvatskom narodu”, kazao im je na kraju don Stanko, a rodbini je poručio da čuvaju tu časnu uspomenu da su u svom rodu imali svećenika i prenose to svojoj djeci i unučadi.
Mons. Maslać je uime slavljenika zahvalio Bogu, roditeljima, rodbini, biskupu i svećenicima kao i svim bivšim župljanima od kojih su neki došli na zlatomisničko slavlje.
Zahvalno slavlje završeno je pjevanjem Tebe Boga hvalimo, a nakon mise slavljenici su nastavili primati čestitke.
Na misi zahvalnici koncelebrirali su i drugi svećenici i redovnici, okupila se i rodbina slavljenika, redovnice i vjernici iz raznih župa u kojima su ovi svećenici tijekom svog svećeničkog života služili. Liturgijsko pjevanje predvodili su katedralni zborovi pod ravnanjem Margit Cetinić.
O zlatomisnicima
Mons. Mirko Maslać rođen je 20. veljače 1938. u Cerovici, župa Hrasno (BiH), od oca Stjepana i majke Anice Goluža. Za svećenika Dubrovačke biskupije zaređen je 27. lipnja 1965. godine. Služio je u župama Stravča, Pločice, Mlini, Cavtat. Bio je dekan Dubrovačkog dekanata, generalni vikar biskupije, delegat Apostolskog upravitelja, bolnički kapelan, a još uvijek je zadužen za kapelicu sv. Josipa u Lapadu. Postao je i kapelan Svetog Oca pred Uskrs 2009. godine.
Mons. Ante Marković rođen je 16. travnja 1938. u Šujici (BiH) od oca Tome i majke Ruže Perić. Za svećenika Dubrovačke biskupije zaređen je 27. lipnja 1965. godine. Služio je u Pupnatu, Orebiću i kapelaniji Duba, Vignju. Dugo godina vršio je službu dekana Pelješkog dekanata. Pred Uskrs 2009. počašćen je čašću kapelana Svetoga Oca.
Don Stjepan (Stipe) Kordić rođen je 1. svibnja 1940. u Grljevićima (BiH) od oca Ante i majke Matije Sopta. Za svećenika Dubrovačke biskupije zaređen je 27. lipnja 1965. godine. Djelovao je u župama Stravča, Čara, Donja Vrućica (s Dubom), Trpanj, Čilipi, Mokošica. Bio je i dekan Pelješkog dekana.
Don Ivan Penava rođen je 5. veljače 1938. godine u Batinu kod Posušja (BiH) od oca Ante i majke Antice Zorić. Za svećenika Dubrovačke biskupije zaređen je 27. lipnja 1965. godine. Djelovao je u župi Žuljani, kapelaniji Trstenik, župama Putnikovići, Orebić, Cavtat. Obavljao je i još uvijek obavlja službe katedralnog ispovjednika i kapelana Doma umirovljenika.
Angelina Tadić