Posljednja edukativno-glazbena radionica „Pjesma povezuje“ na temu „ Vjera u Ugandi“ održana je u srijedu 30. listopada u organizaciji Caritasa Dubrovačke biskupije u dvorani Ivana Pavla II. u Dubrovniku, a na njoj je, kao i prethodne tri srijede u listopadu, govorila studentica iz Ugande Suubi Felister, inače volonterka Caritasa. Na ovom susretu bio je prisutan i dubrovački biskup mons. Mate Uzinić koji je s okupljenima podijelio svoje dojmove s putovanja u Južnoafričku Republiku, kao i gvardijan samostana Male braće fra Veselko Grubišić koji ga je pratio na tom putovanju, a prije toga je bio dugogodišnji misionar u Južnoafričkoj Republici.
Biskup Uzinić: Nigdje nisam vidio toliko nasmijanih lica i toliko pjesme kao među siromašnim u Africi!
Biskup je rekao da je susreo veliku odvojenost onih koji imaju novac, koji su moćni i onih koji su siromašni i nemaju ništa, a to ide toliko daleko da se oni koji su bogati ograđuju zidovima kojima je provedena električna struja. Izrazio je svoju radost što je imao mogućnost otići i u siromašne četvrti, susresti se ljudima, te da je tu shvatio o čemu papa govori kad napominje potrebu odlaska na periferije. Kazao je da ti ljudi žive ispod ljudskog dostojanstva, te da iako „materijalna pomoć može pomoći njihovoj situaciji, to je samo gašenje požara. Potrebno je promijeniti mentalitet koji stvara takve razlike između onih koji imaju sve više i kojima je cilj novac i onih koji nemaju ništa, a nemaju ništa zbog onih koji su svoj cilj i smisao svog života pronašli u novcu.“ Kazao je da vjernik ne može ostati prekriženih ruku i reći „Ja tu ne mogu ništa!“ Naglasio je da je potrebno obratiti samog sebe, svoj odnos prema materijalnim stvarima, a ako promijenimo svoj odnos i materijalne stvari nam prestanu biti cilj, onda ćemo onda naći mogućnost da pomognemo čovjeku pokraj sebe. Nadodao je također da čovjek sa Zapada često te osobe koristi za vlastiti profit i to je ona tragedija kojom mi njihovu nesreću još više povećavamo, tu njihovu neimaštinu još više činimo tragičnijom. „Uz to što postoji ova razlika između bogatih koji su se zatvorili u vlastite prostore, u tim siromašnim četvrtima postoje prekrasne zgrade kakve imamo i mi u Europi, a to su trgovački centri. Dakle ono malo novca što uspiju zaraditi, ti trgovački centri, taj multinacionalni kapital koji se nameće kao vrhovna vrijednost, to im sve uzima. Stvorili su im nove potrebe koje nisu stvarne potrebe. Tako ta njihova nesreća postaje još veća.“. Zaključio je da nigdje nije vidio toliko nasmijanih lica i toliko pjesme, koliko ih je vidio u tim „siromašnim periferijama“, te da iz toga vidimo da „imati materijalno ne znači biti radostan; imati osigurano sve materijalno, ne znači živjeti život punim plućima!“
Fra Veselko o suvremenom apartheidu
Fra Veselko je posvjedočio o svom dugogodišnjem misionarskom djelovanju u Južnoafričkoj Republici. Također, kazao je da kada je dolazio bio je vrhunac apartheida, a da je on danas prisutan u drukčijem obliku: u jazu između bogatih i siromašnih. Naglasio je da i kada se čovjeku pomaže, mora se imati na umu da je to čovjek sa svojim ljudskim dostojanstvom.
Suubi: Stanovnicima Ugande, iako su veoma siromašni, ne nedostaje ljubavi za Boga!
Suubi je posvjedočila da stanovnicima Ugande, iako su veoma siromašni, ne nedostaje ljubavi za Boga. Govoreći o dolasku misionara, kazala je da u početku nisu bili prihvaćeni. No, zalaganje katoličkih misionara za ukidanje ropstva, promijenilo je situaciju, te to ujedno objašnjava velik broj katolika. „Katolici su imali uspjeha, jer su govorili svojim dobrim djelima“, naglasila je Suubi, spomenuvši ujedno mučeničku smrt 24 katolika, što je trebalo zastrašiti ljude kako ne bi postajali katolici, no postignut je suprotan učinak, „ti mučenici su zapalili vatru širenja kršćanstva“. Pričala je i o posjetu pape Ivana Pavla II. Ugandi koji je bio velik događaj za katolike te zemlje. Govorila je, osim o katolicima, i o drugim kršćanskim denominacijama napose Anglikancima koji su prisutni u Ugandi. Iako malobrojni (samo 1%) u Ugandi su prisutni i tradicionalisti, tj. pripadnici domorodačke religije, a Suubi je iznijela njihova zanimljiva vjerovanja, napose snažno izraženo vjeru da im duhovi predaka mogu pomoći, pa da ih udobrovolje čak im grade male kuće pokraj svojih, žrtvuju životinje, a ponekad nažalost prinose i ljudske žrtve.
Caritas znači „željeti upoznati čovjeka“!
Zamjenica ravnatelja Caritasa Marija Đurović zahvalila je svima na sudjelovanju te ih pozvala „da se utkaju u živote svojih bližnjih.“ Također, kazala je da Caritas ne bi trebao biti „čišćenje ormara“, već „željeti upoznati čovjeka“!
U glazbenom dijelu izvedene su pjesme “Moj Isus”, “Nek pada”, “Silan Bog” i „Bože, tebi pjevam ja” na hrvatskom jeziku, te na jeziku Ugande.
Šime Zupčić