U nedjelju, 12. listopada vjerničke zajednice kako u Lovištu tako i u Vignju zajedno s vjernicima iz Kućišta proslavile su misnim slavljem Dan zahvalnosti za plodove zemlje i mora.
Nakon propovijedi župnika i dekana don Ante Markovića i molitve vjernika, učenici nižih i viših razreda osnovne škole su naizust predočili “put zrna pšenice od sjetve do pečenog kruha na trpezi”. Tako se moglo čuti kako se za kruh ne brinu se samo poljoprivrednici već i ribari, pomorci i turistički radnici. Ako se za težake kaže da imaju žuljave ruke, za pomorce se veli: “Njihov je zarađeni kruh sa sedam kora”. Ni jednima ni drugima nije lagodan život, ali su sretni dok pošteno rade i žive.
Jedan je dječak istaknuo da i duša naša treba hranu za sebe i nastavio: “Ta duševna hrana, odnosno kruh jest sam Isus. On nam je rekao: Ja sam kruh živi, kruh koji je s neba sišao. Čovječja duša treba Boga. Ona ga traži – Njega, Gospodara života”.
Oltari i prostor ispred oltara bili su okićeni cvijećem i plodovima ovoga kraja.
Župa sv. Mihovila Viganj proteže se od Zamošća (Kućište) preko Vignja i Nakovane do Lovišta u dužini od petnaestak kilometara, sve do zapadnog vrha poluotoka Pelješac, a uključuje i najviši vrh poluotoka sv. Ilija (962 m). Planina je omiljeno izletište za mnoge turiste, planinare pa i za domaći mladi naraštaj.
Ovaj je kraj bogat zelenilom i plodnom zemljom na kojoj uspijeva kako loza, tako i maslina, smokva, mandarina i limun, naranča i kivi. Za pčele tu ima dobre paše. Kad godina rodi čovjek ovdje ima dovoljno hrane. Naravno, stanovništvo računa ne samo na svoj trud i plodnu zemlju već i na Božji blagoslov. Ni more nije škrto, pa tu čovjek ne oskudijeva glede plodova mora.
Prostor ove župe pogodan je i za turizam. Kampovi, smješteni uza samo more, plaže i morski kanal veoma su prikladni za sportove na vodi.
Ova mjesta se mogu pohvaliti i sa svojim pomorcima i pomorskim kapetanima. Neki su od njih zapovjednici na prekooceanskim brodovima i rade za inozemne kompanije, te su priznati u pomorskom svijetu.
Svi oni, svatko na svoj način, pridonose rastu i razvitku zajednice brinući se i zahvaljujući za „kruh naš svagdašnji.“
Karmen Kovačević