Svečano zahvalno euharistijsko slavlje povodom 50. obljetnice svećeništva proslavio je u nedjelju, 26. lipnja u crkvi Male braće u Dubrovniku fra Veselko Grubišić, gvardijan samostana. Na zlatnoj misi propovijedao je fra Ivan Sesar, generalni vizitator Franjevačke provincije sv. Jeronima, a kao iznenađenje na slavlje je u zadnji čas stigao i misionar fra Ilija Barišić donoseći simbolično ozračje Afrike u kojoj je zlatomisnik proveo gotovo dva desetljeća.
Kada si pred punih pedesetak godina, davne 1972. godine, kao član Franjevačke provincije u Dalmaciji, po rukama biskupa zareditelja primio sveti red svećeništva nisi mogao saznati ono što će iza toga doći niti kamo ćeš morati poći, kazao je na početku propovijedi vizitator Sesar te dodao kako je fra Veselko tada mogao poput Abrahama vjerovati da je Bog nešto s njim naumio, da on s njim nešto hoće i namjerava.
Nastavio je kako je zlatomisnik tada odvažno krenuo na put u nepoznato s povjerenjem u Gospodina. „Milost njegova bila je s tobom“, kazao je te ustvrdio kako je fra Veselkov životni put bio obilježen samozatajnošću, potpunim predanjem, nesebičnim razdavanjem, trudom i požrtvovnošću. „Nisi se vezao za mjesto nego si uvijek, u duhu redovničke poslušnosti, išao gdje te trebaju i gdje te tvoji poglavari šalju“, istaknuo je propovjednik Sesar. Naglasio je i kako je slavljenik uvijek znao kome pripada i kome želi služiti, također i kako su ga njegovi vjernici voljeli i danas vole, a Bog ga nikada nije iznevjerio nego je uvijek je bio „Emanuel“ (S nama Bog).
Propovjednik se poslužio riječima pjesme sv. Franje „Hvaljen budi, Gospodine moj“ nabrojavši zahvalnost za sve sakramente koje je slavljenik podijelio, propovijedi i riječi utjehe koje je izrekao kao i za bezbroj dobrih djela koja su nama nepoznata, ali su u Božjem srcu duboko pohranjena.
Posebice je zahvalio na svemu što je gvardijan Grubišić činio u Južnoj Africi gdje je bio poslan da se brine za Hrvate koji su tamo živjeli, ali i na svemu što je činio u domovini.
Propovijed je završio mislima pape u miru Benedikta XVI. iz njegovog pisma „Svećenici – neprocjenjivi dar za Crkvu i čovječanstvo“ te potaknuo vjernike da mole za svećenike.
Na kraju mise prigodnim riječima svim znanima i neznanima zahvalio je jubilarac Grubišić rekavši kako je ovo za njega dan sjećanja, zahvaljivanja Bogu koji ga je vodio i dan molitve. „Kroz tih pedeset godina izgovarati u misi: Ovo je tijelo moje, ovo je krv moja!, i u ispovjedaonici: Ja te odrješujem…! – to je tajna vjere, vjernost obećanom i nije lako“, posvjedočio je.
Spomenuo se kako je njegova pokojna majka uvijek molila da joj bar jedno dijete bude svećenik ili časna sestra, a „Bog je izvukao mene“. Zamolio je i za oprost zbog ljudskih slabosti koje kao svaki čovjek ima te uputio molitvu Gospodinu da bude s njim i danima koje su pred njim, preporučivši se u molitve vjernika.
Svečanosti jubilarnog slavlja svoj doprinos dao je i Mješoviti zbor crkve Male braće, a crkvom su posebice odzvanjale solo izvedbe „Ave Maria“ i „Panis Angelicus“. Molitvom su slavljenika pratile okupljene redovnice kao i članovi franjevačkog trećeg svjetovnog reda. Kao uspomenu na 50. godina svećeništva fra Veselka Grubišića vjernicima su podijeljene sličice s citatom iz Evanđelja po Ivanu: „Što god vam rekne, učinite!“.
Životopis
Fra Veselko Grubišić je rođen 11. ožujka u 1945. godine u Posuškom Gradcu u Hercegovini od pok. Ivana i Kate Grubišić, kao četvrto od šestero djece. Poslije završene osnovne škole prijavio se u sjemenište kao kandidat Franjevačke provincije sv. Jeronima u Zadru. Prve dvije godine proveo je u zadarskom sjemeništu, zatim je krenuo u novicijat na Košljunu. Nakon pola godine novicijata morao je u vojsku, a vojni rok služio je u Makedoniji. Po povratku iz vojske nastavio je novicijat na Košljunu, zatim je pohađao gimnaziju u Pazinu i Splitu te 1968. godine Višu teološku školu u Bixen-Bressanone u Južnom Tirolu.
Na blagdan svetih Petra i Pavla 29. lipnja 1972. godine u Tirolu je zaređen za svećenika.
Sljedeće 1973. godine imenovan je župnim vikarom u Sv. Nikole u Rijeci gdje proveo tri godine. Nakon toga je s drugom petoricom franjevaca bio raspoređen da ide na službu u Argentinu, ali je došlo do promjene pa je određeno da ide u Južnu Afriku. Vizu za Afriku je trebao dugo čekati. Za vrijeme čekanja jednu godinu je proveo u Dubrovniku, pa je zatim raspoređen za župnika u Rovinjskom Selu kod Rovinja. Nakon skoro tri godine čekanja 20. lipnja 1979. godine je stigao u Južnu Afriku gdje je ostao do listopada 1997. godine. U Južnoj Africi proveo je više od 18 godina. Po povratku u Hrvatskoj imenovan je župnikom Sv. Nikole Tavelića u Rijeci gdje je ostao šest godina. Zatim je devet godina bio župnik u župi Presvetoga Srca Isusova u Zadru, te deset godina gvardijan u samostanu Male braće u Dubrovniku gdje je proslavio i svoju zlatnu misu.
Angelina Tadić
