Ekumenska molitva u Dubrovniku održana je u pravoslavnoj crkvi Svetog Blagovještenja u subotu, 19. siječnja u nazočnosti novog episkopa zahumsko-hercegovačkog i primorskog vladike Dimitrije Rađenović i biskupa dubrovačkog mons. Mate Uzinić, koji je propovijedao. Običaj je to ekumenskih susreta u Dubrovniku da se održavaju naizmjenično u pravoslavnoj crkvi i u katedrali te da se prigodnim riječima vjernicima obraćaju također naizmjenično biskup i episkop. Na molitvi su se okupili pravoslavni i katolički svećenici, đakoni, monasi i redovnici, redovnice te vjernici obiju Crkava, katoličke i pravoslavne.
Tema ovogodišnje molitvene osmine za jedinstvo Kristove Crkve izrečena je riječima autora Knjige ponovljenog zakona: „Teži za samom pravdom“ (16,20). Govoreći o toj temi biskup Uzinić je kazao kao se „pravda postavlja kao vrhovno mjerilo ponašanja“ Izraelcima nakon što dolaze u Obećanu zemlju. Težnja za pravdom označava vjerno vršenje Zakona, koje u sebi uključuje ispravan odnos prema Bogu, osobito kroz molitveno i liturgijsko sjećanje na veličanstvena djela koja je Bog izveo u povijesti Izabranog naroda, ali u isto vrijeme i ispravan odnos prema bližnjem, ne iskrivljujući pravdu pristranošću i mitom „jer mito zasljepljuje oči mudrih, a ugrožava stvar pravednih“ (Pnz 16,19).
Temu „Teži za samom pravdom“ su izabrali kršćani Indonezije
Potom je skrenuo pozornost na način kako se bira tema i pripravljaju materijali za godišnje molitveno okupljanje kršćana. To čine kršćani pojedine zemlje „uvijek polazeći od vlastite crkvene i društvene stvarnosti, s namjerom da ukažu na određeni problem koji ih muči, ali i nudeći rješenje oko kojega se mogu složiti pripadnici svih kršćanskih tradicija, a ponekad čak i oni koji ne pripadaju kršćanskim zajednicama“. Ove godine temu su izabrali i materijale pripremili kršćani Indonezije. Nadalje je dubrovački biskup malo bolje upoznao vjernike sa situacijom kršćana u Indoneziji. Zemlja je to s najvećom islamskom populacijom na svijetu u kojoj, uz 86 % muslimana, živi oko 10 % kršćana različitih tradicija. „Izborom teme indonezijski su kršćani željeli upozoriti na korumpiranost indonezijskog društva i njene posljedice“, rekao je biskup Uzinić. „To nisu samo društvene nejednakosti i nepravda, nego i podjele između različitih etničkih i vjerskih skupina, koje se nastoje što više isticati kako bi se prikrilo korumpirano ponašanje pojedinaca. Rješenje koje se nudi, nasuprot takvom koruptivnom mentalitetu, je propitivanje naše kršćanske odgovornosti i suočavanje s tim problemom svjedočanstvom života“.
Kršćani u Indoneziji smatraju da ono što nedostaje njihovoj društvenoj sredini, te jedan je od uzroka podjela i nejedinstva unutar društva, kao i ono što takvo stanje može promijeniti, usmjeravajući ih prema jedinstvu, izražavaju upravo riječi iz Knjige ponovljenog zakona: „Teži za samom pravdom“ (16,20). Zato su, kazao je biskup, ove riječi Svetog pisma izabrali kao misao vodilju za svoja, a samim tim i naša molitvena okupljanja u tjednu molitve za jedinstvo kršćana.
Pravda u međusobnim odnosima pravoslavnih i katolika, Srba i Hrvata
Aktualizirajući temu koju su izabrali kršćani Indonezije na međusobne odnose dvaju naroda i dviju Crkava okupljenih na ekumenskoj molitvi u Dubrovniku, a polazeći od toga da „ni naša društva nisu lišena korupcije, kao i podjela koje su se stvarale, te se nastavljaju stvarati među našim vjerskim i nacionalnim zajednicama“, dubrovački biskup je priznao kako ga je ova tema u početku prestrašila. „Riječ pravda, koja se nalazi u središtu našeg večerašnjeg promišljanja učinila mi se poput Pandorine kutije. Otvorim li ju, te počnem li o njoj razmišljati u svjetlu međusobnih odnosa naših Crkava i naroda, postoji realna opasnost da više doprinesem našem međusobno razilaženju, negoli približavanju. Poznato vam je to, zar ne?“, kazao je i nastavio: „Međutim, dok nam se u isto vrijeme s jedne strane riječ pravda može, u prvi mah, učiniti poput Pandorine kutije, s druge strane upravo u njoj se krije odgovor na sve naše poteškoće i probleme“.
Istaknuo je zatim kakva je to pravda kojoj se treba težiti u međusobnim odnosima: „Pravda, kojoj nas autor Knjige ponovljenog zakona poziva da težimo, nije naša ljudska pravda koja pokušava, često puta poput djece koja se svađaju, dokučiti tko je prije započeo, zadovoljavajući se pritom međusobnim odmazdama i kaznama. Nije to ni ona starozavjetna pravda, koja se često znala pretvoriti u legalizam koji je insistirao na pukom pridržavanju Zakona, dijeleći ljude u dvije suprotstavljene grupe, pravedne koji su u tome uspjeli ili su mislili da su uspjeli i grešnike koji u tome nisu uspjeli ili se držalo da nisu uspjeli. Ne, nije to takva pravda. To je drugačija pravda, pravda kojoj je ime i prezime Isus Krist i to raspeti i uskrsli, koji je u središte svoga života stavio pravdu koja se ne poziva na osvetu nego na milosrđe, pravdu kojoj konačni cilj i smisao nije odmazda nego pomirenje.“
Kristova logika pravednosti se očituje u milosrđu i dovršava u pomirenju
Biskup Uzinić je potom progovorio o povezanosti pravde i milosrđa, na temelju bule ‘Misericordiae vultus – Lice milosrđa’ kojom je papa Franjo proglasio Izvanredni jubilej milosrđa, a o čemu papa često govori i piše. Pravda i milosrđe su „dvije dimenzija jedne stvarnosti koje se progresivno otkrivaju dok ne dosegnu vrhunac u punini ljubavi“ (MV, 20) pritom „milosrđe nije suprotstavljeno pravdi, već prije izražavanje Božjeg načina da dođe do grešnika, nudeći mu novu priliku da pogleda sebe, obrati se i povjeruje.“ (MV, 21) Milosrđe, dodaje papa, premašuje pravdu jer „da se Bog ograničio samo na pravdu, prestao bi biti Bog i postao bi poput ljudskih bića koja samo zahtijevaju poštovanje zakona. Ali jedino pravda nije dovoljna. Iskustvo pokazuje da će sam priziv pravdi rezultirati njezinim uništenjem. Radi toga Bog ide iznad pravde svojim milosrđem i oprostom. … To ne znači – upozorava papa Franjo – da bi pravda trebala biti obezvrijeđena ili označena suvišnom. … Bog ne osporava pravdu. Prije bismo mogli reći da je omata i nadmašiva jednim većim događajem u kojem doživljavamo ljubav kao temelj istinske pravde. … Božja je pravda njegovo milosrđe dano svima kao milost koja slijedi iz smrti i uskrsnuća Isusa Krista. Stoga je Isusov Križ Božja presuda svima nama i cijelom svijetu, jer nam se kroz njega daje pouzdanje u ljubav i novi život.“ (MV, 21).
Daje nam se i pomirenje s Bogom, dodao je tome biskup Uzinić, te mogućnost za međusobno pomirenje. „Upravo pomirenje je konačni cilj pravde“, istaknuo je. Potkrijepio je to riječima pročitanog psalma 85 („Pravda i mir će se zagrliti“), te evanđeoskim riječima iz zgode Kristovog krštenja na rijeci Jordanu kada Ivan Krstitelj priznaje Isusovu premoć i odbija ga krstiti Isusa, a Isus insistira na krštenju uz riječi: „Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!“ Pravednost o kojoj govori Isus, ostvarenje je zagrljaja mira i pravde, kako je to od davnine psalmist navijestio, zaključio je biskup. Bog, čija je pravda milosrđe, u Isusu Kristu, uklanja pregradu koja ga je dijelila od ljudi, ili bolje rečeno, ljude od njega, pregradu koja je do tada činila nebo zatvorenim za nas ljude, ustvrdio je dubrovački biskup te istaknuo: „Pomirenje ljudi s Bogom se ne događa i ne može dogoditi našom ljudskom pravednošću, nego Božjim milosrđem. I to je Božja pravda.“ Bog nas je u Isusu Kristu pomirio sa sobom, ispunio „svu pravednost“, omogućivši i nama da težeći „za samom pravdom“ slijedimo njegovu logiku pravednosti koja se očituje u milosrđu i dovršava u pomirenju, kazao je biskup.
Odbaciti iluziju o svojoj pravednosti i nepravednosti drugih
I blaženstva koja su samo srce evanđelja, a koja su i portret Isusa Krista i trajni model s kojim se kršćani trebaju usklađivati, spominju pravednost. Pravednost spominju čak dva, od osam blaženstava. Prvo od njih je novozavjetni odjek one starozavjetne težnje, koja postaje glad i žeđ: „Blago gladnima i žednima pravednosti, oni će se nasititi!“, a o njemu je dubrovački biskup rekao: „Biti gladni i žedni pravednosti, ne znači težiti za kaznom drugih, već za vlastitim obraćenjem. Na crkvenoj razini, koja nas danas okuplja u molitvi za jedinstvom Kristove Crkve, to je glad i žeđ za obnovom okoštalih struktura koje nas dijele. To je glad i žeđ prosvjetljenja odgovornih Božjim svijetlom. Nemojmo zaboraviti da je svatko od nas na svojoj razini odgovoran. Zato je to glad i žeđ i za prosvjetljenjem svakog pojedinačnog vjernika. Biti gladan i žedan pravednosti znači odbaciti svaku iluziju o svojoj vlastitoj pravednosti, a nepravednosti svih drugih. I iluziju o svojoj vlastitoj nepogrešivosti, a pogreškama drugih, o svojoj pravovjernosti, a krivovjerju drugih…“ U tom kontekstu biskup je „kao veliki iskorak u ovom smjeru prosvjetljenja“ spomenuo Zajedničku izjavu katoličkih biskupa i episkopa SPC u RH sa susreta održanog u Požegi prije nekoliko dana. „Tom smo se važnom i vrijednom izjavom, svjedočeći da sve zlo i nepravde međusobno nanesene ‘nadmoćno pobjeđujemo u Onome koji nas uzljubi’ (Rim 8,37), konačno zajednički odrekli međusobnog optuživanja, manipuliranja povijesnom istinom, interpretacije ratnih događaja za dnevno-političke svrhe, vrijeđanjima i ponižavanjima jedni drugih zbog pripadnosti određenoj naciji ili vjeri i izrazili žaljenje za svaku nedužnu žrtvu bilo kojeg naroda, vjere ili političkog nazora iz naše nedavne prošlosti. Dao Bog da ovo ne budu samo prazne riječi, nego da u ovom ustrajemo, odbacujući svaku samoobmanu i odlučni za hrabro suočavanje s istinom, bez obzira koliko nas to ponekad koštalo.“ To ponekad, i ne samo ponekad, košta, a to je posljedica koju se ne može izbjeći na što upozorava i osmo blaženstvo.
Krist – pravednost za kojom treba težiti
Drugo, odnosno osmo po redu, blaženstvo koje spominje pravednost glasi: „Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!“ Osvrćući se na njega biskup je kazao kako ono svoje tumačenje ima u slijedećoj rečenici, koju neki smatraju i devetim blaženstvom, ali to je zapravo isto blaženstvo: „Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas. Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!“ „Ponovno – u ovom Isusovom ‘zbog mene’ – dolazimo do zaključka da je on pravednost za kojom trebamo žeđati i gladovati, pravednost zbog koje se ne trebamo bojati biti pogrđeni i progonjeni. Isus je pravednost zbog koje se ne trebamo bojati niti u onim trenucima kad ‘sve zlo slažu protiv vas.’ Zar nisu upravo takvi trenuci bili, te i danas jesu, razlog nesuglasica između naših Crkava i naroda? Razlog zbog kojih je i danas Kristova Crkva podijeljena?“, ustvrdio je biskup Uzinić.
Svoj nagovor zaključio je riječima: „Moleći Oca, da i ovaj naš večerašnji susret bude još jedan maleni korak na putu prema jedinstvu Kristove Crkve, a samim tim i jedan korak bliže obećanom blaženstvu kraljevstva nebeskog, koje je pripremljeno za one koji su gladni i žedni pravednosti, Isusa Krista, te zbog njega progonjeni, svima nama želim da riječi autora Knjige ponovljenog zakona o kojim smo večeras pokušali promišljati: „Teži za samom pravdom“ (16,20), pretvorimo u svoj životni program, kako bi se, po zauzimanju i angažmanu nas kršćana, pravda i mir zagrlili, odnosno kako bi društva u kojima živimo bila pravednija, a mi jedni drugima i svim ljudima postali bliži, u Isusu Kristu, raspetom i uskrslom, koji je ime i prezime pravde kojoj težimo, pravde koja se očituje u milosrđu, čiji je konačni cilj i smisao pomirenje.“
Dubrovački biskup je također čestitao novom episkopu Dimitriju, u svoje ime i uime Dubrovačke biskupije, izbor i posvećenje za svetu službu episkopa i prvog pastira zahumsko-hercegovačke i primorske eparhije, te veliki jubilej koji slave ove godine a to je 800. obljetnica osnivanja Zahumsko-hercegovačke i primorske eparhije.
Na kraju molitve vladike Dimitrije je svima zahvalio posebice biskupu na lijepim i utješnim riječima za sve, posebice na tome da trebamo da težimo i čeznemo za pravdom, a naša istina i pravda je Gospod Isus.
Na ekumenskoj molitvi koja se održava u sklopu Molitvene osmine za jedinstvo kršćana sudjelovali su također generalni vikar Dubrovačke biskupije don Hrvoje Katušić, delegat za ekumenizam i međureligijski dijalog don Ivica Pervan, katedralni župnik don Stanko Lasić, svećenici franjevci, isusovci, dominikanci, redovnice i vjernici katolici.
Uz episkopa Dimitrija Srpsku pravoslavnu crkvu predstavljali su dubrovački protojereji stavrofori o. Vladan Perišić i o. Stevan Kovačević, đakoni Miroslav Bošković i Vladimir Vukanović te pravoslavni vjernici.
Ekumenska molitva u Dubrovniku se održava od 2012. godine. Prvih sedam godina predvodili su je biskup Uzinić i bivši zahumsko-hercegovački i primorski vladika Grigorije Durić, a od ove godine molitveni susreti nastavljaju se s novim episkopom vladikom Dimitrijem Rađenovićem.
Angelina Tadić