Knjiga dr. Roka Prkačina „O. Petar Perica, DI, pjesnik i mučenik“ predstavljena je u nedjelju, 11. svibnja u dvorani Ivana Pavla II. u Dubrovniku, a predstavili su je mons. Ivan Šimić, povjerenik Dubrovačke biskupije za hrvatski martirologij, dr. fra Josip Sopta, povjesničar i dobar poznavatelj stradanja crkvenih osoba u Dubrovniku, slikar Ivo Grbić, koji je kao dijete bio član malih križara i tako poznavao o. Pericu i pisac knjige dr. Prkačin, isusovac koji prikuplja podatke i svjedočanstva o životu padra Perice.
Mons. Šimić je ukratko predstavio životni put padra Perice ističući njegovu povezanost sa sedam godina starijim slugom Božjim Petrom Barbarićem u Travniku, blaženim Ivanom Merzom s kojim je dijelio brige oko odgoja katoličke mladeži, kao i s njemačkom mističarkom koja je imala i stigme Terezijom Neumann, a koja mu je, uz ostalo, najavila da će umrijeti mučeničkom smrću. Angažirao se i u borbi protiv psovke djelujući u Društvu Srca Isusova protiv psovke koje je osnovano 1904. u Travniku, a u Dubrovačkoj biskupiji zaživjelo već 1909. nastojanjem don Danka Lepeša te i danas postoji.
Dr. Sopta je govorio o prilikama u Dubrovniku u vrijeme stradanja padra Perice, oslanjajući se na svjedočanstvo franjevca fra Lina Pedišića o tom vremenu. Opisujući to vrijeme rekao je kako su se Dubrovčani bili ponadali da će dolaskom partizana u Grad završiti ratne nevolje i stradanja jer im je bilo dosta svega, no ubijanja na Daksi osoba za koje su znali da nisu ništa krivi poput fra Marijana Blažića, padra Perice, dr. Nika Koprivice ili Balda Pokovića, su ih razuvjerila i većina Grada se potpuno okrenula. Sve do naših dana Dubrovčani su zadržali trajnu osudu tog zločina. Čitajući svjedočanstva fra Lina gotovo bismo rekli „Sancto Subito“ i za padra Pericu, rekao je dr. Sopta.
Umirovljeni profesor grafičkog dizajna i slikar Dubrovnika Grbić evocirao je uspomene na padra Pericu i vrijeme svog djetinjstva koje je bilo vezano uz crkvu sv. Ignacija. Pročitao je i ulomak iz svoje knjige „Sjećanja“ koju je izdao 2011. godine. Rekao je kako su oni kao živa djeca doživljavali padra Pericu kao strogu osobu koja ih je dovodila u reda, ali su doživjeli i njegovu blagost. Sjećam ga se kao autoriteta iako je bio nizak rastom, a njegova brada izazivala je u nama radoznalost jer je imao bradu, a nije bio kapucin, rekao je slikar Grbić. Prisjetio se i kako su kao mladi križari po dvojica čuvali stražu pred Presvetim Oltarskim Sakramentom u vrijeme četrdesetsatnog klanjanja, a u sjećanju mu je ostala i jedna vatrena propovijed padra Perice za vrijeme feste Srca Isusova kada je padre rekao kako nećemo dozvoliti da se kod nas crkve pretvaraju u kino dvorane kao u Rusiji. Kao djeca oni tada baš i nisu shvaćali o čemu govori, ali su to u sporednim ulicama pažljivo slušali mladi skojevci među kojima su bili i neki bivši križari.
Dr. Prkačin je istaknuo kako su padra Pericu krasile vjere i rodoljublje, a po svjedocima njegova vremena bio je duhovni velikan, krepostan svećenik, odgojitelj mladeži u vjeri i moralnim vrednotama kroz razne katoličke organizacije. Padre Perica je 1937. godine došao u Dubrovnik i nastavio taj apostolat mladih, ali i socijalni rad. Njegovi suradnici, laici u ono vrijeme, u Dubrovniku bili su pokojni don Baldo Mladošević, pokojni kotorski biskup Ivo Gugić i isusovac Srećko Cetinić. Dr. Prkačin je ustvrdio i da je padre Perica umro pjevajući „Tebe Boga hvalimo.“
Na kraju se nazočnima obratio i dubrovački biskup mons. Mate Uzinić koji je, uz ostalo, izrazio žalost što pjesma padra Perice „Do nebesa nek se ori“ nije izvedena na SHKM-u u Dubrovniku, ali i osobnu sigurnost vjere da je pogled s Dakse mučenika Petra Perice pridonio da tako veliki susret prođe u redu.
U predvorju dvorane uz knjige su bili izloženi i predmeti pronađeni u masovnoj grobnici na Daksi među kojima i križ padra Perice.
Zbor Marija, koji redovito pjeva na misama u crkvi sv. Ignacija, izveo je dvije pjesme padra Perice „Zdravo Djevo“ i „Do nebesa nek se ori“, na što su nazočni u dvorani ustali, a što na sličnim događajima nije uobičajeno, iskazujući tako ne samo poštovanje prema žrtvi onoga tko je te pjesme napisao, nego i ponos i radost što se njegov trud na izgradnji vjere i zdrave ljubavi prema domovini među prošlim generacijama Dubrovčana, konačno cjelovito javno prezentira.
Petar Perica je rođen 27. lipnja 1881. godine u Kotišini kraj Makarske. Kao učenik petog razreda u Travničkom sjemeništu 1900. godine ispjevao je pjesmu „Do nebesa nek se ori“ za Kongres svehrvatske mladeži i Dan posvete Srcu Isusovu, a kao mladi isusovac 1904. godine, uz 50. obljetnicu dogme o Bezgrešnom Začeću Blažene Djevice Marije, pjesmu „Zdravo Djevo.“ Za svećenika je zaređen 1914. godine te je djelovao u Zagrebu, Travniku, Splitu, Šibeniku i Dubrovniku. Partizani su ga zatvorili 22. listopada 1944. godine u Dubrovniku i ubili 26. listopada 1944. godine na otočiću Daksi. Nakon ekshumacije posmrtnih ostataka žrtava s Dakse pokopan je 2010. u isusovačkoj grobnici na Gradskom groblju Boninovo u Dubrovniku. Kandidat je za krunu mučeništva.
Nakladnik knjige “O. Petar Perica, DI, pjesnik i mučenik” je Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove u Zagrebu, a na 293 stranice u dvadeset poglavlja, predgovor dr. Prkačina, opći zaključak i bibliografiju, prvi put je javnosti opširno prikazan životni put padra Perice, kako su ga u Dubrovniku zvali.
Angelina Tadić