U ranim jutarnjim satima u subotu 8. svibnja redovnici i redovnice koji djeluju na području Dubrovačke biskupije krenuli su na svoj godišnji izlet. Ove godine cilj je bila Masna Luka, mjesto smješteno ispod planine Čvrsnice. Put do Masne Luke vodio je je kroz Ljubuški, Čapljinu, Posušje i Rakitno. Tijekom puta, fra Stanko Dodig, kapucin, vođa ove redovničke ekspedicije studiozno je izvještavao o ruti i mjestima kroz koja su prolazili, ne propuštajući priliku ispričati koju legendu ili vic o stanovnicima podneblja.
Stigavši na odredište, točnije u duhovnu oazu sv. Ilije, franjevačke crkve i kuće, u kojoj ih je dočekao fra Petar Krasić, slavili su misu koju je predvodio fra Stanko u koncelebraciji sa svećenicima koji su također bili dio ovog izleta. Fra Petar je svih pozdravio i zaželio dobrodošlicu, te je upoznao redovnike i redovnice s poviješću crkve i franjevačke kuće smještene uz crkvu, i naravno o kući za duhovne vježbe koja se također gradi uz crkvu.
Nakon duhovne uslijedila je i tjelesna okrepa i to u neodoljivom motelu Hajdučke vrleti, koji je sjedište tzv. Hajdučke republike, osnovane 2002. godine, a koja ima svoju zastavu, himnu i valutu. Za vrijeme ručka dogovoreno je da se posjeti grob Dive Grabovčeve na Kedžari, koja je opjevana u stihovima: „Dušman tuče, mlado tijelo ubija u oku joj gasi nevin sjaj molitva je na usnama bila joj za kraj umre tijelo, al’ dusa ode u Gospin zagrljaj.“ Nakon kraćeg zadržavanja sudionici izleta su počeli privoditi kraju ovaj dan, te su krenuli za Dubrovnik, no na putu su svratili do franjevačkog samostana na Širokom Brijegu, te su obišli mjesto stradanja širokobrijeških fratara. U Dubrovnik su stigli u večernjim satima.
Izlet se odvijao u organizaciji Vijeća za posvećeni život Dubrovačke biskupije, a pod pokroviteljstvom biskupa Mate.
I na kraju, ništa manje važno, tko kaže da se redovnice i redovnici ne znaju zabavljati. Možda ne onako dobro kao na onom filmu Redovnice nastupaju, ali barem približno dobro. U pjesmi koja je pratila čitav put, najglasnije su bile sestre dančarke kojih je bilo najviše od sestara, i dominikanci, kojih je bilo najviše od braće. Cijeli je put protekao u šali i veselju, čak je i pao dogovor o mogućnosti još jednog izleta, i to dvodnevnog, no o tom potom.
fr. Tonći Ante Prizmić, OP