Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua predvodio je središnje pontifikalno euharistijsko slavlje svetkovine sv. Vlaha, zaštitnika Dubrovačke biskupije i grada Dubrovnika, u ponedjeljak 3. veljače ispred dubrovačke katedrale.
Na početku propovijedi apostolski nuncij je naveo riječi sv. Ivana Pavla II., pape, upućene 29. travnja 2004. godine izaslanstvima Grada Dubrovnika i Dubrovačke biskupije predvođenima tadašnjom gradonačelnicom Dubravkom Šuica i tadašnjim biskupom Želimirom Puljićem, prigodom uručenja Povelje počasnog građanina Grada Dubrovnika, koje govore o „drevnom i lijepom Dubrovniku, pravom biseru hrvatskog Jadrana, središtu tisućljetne kulture prožete katoličkom vjerom i obilježenom stalnom vjernošću Petrovim nasljednicima, čak i u vrlo teškim vremenima”.
Podsjetio je kako se taj dar počasnog građanstva želio dodijeliti Svetom Ocu u znak sjećanja na njegov pastoralni pohod 6. lipnja 2003. godine, što je ujedno bilo i posljednje inozemno putovanje poljskoga Pape. Na tom pastoralnom pohodu blaženom je proglašena „i jedna slavna kći zemlje Hrvatske“, Marija od Propetog Isusa Petković, rodom iz Blata na Korčuli.
Nadbiskup Lingua dodao je tome i papine riječi: “Neka se to kulturno i vjersko naslijeđe i dalje razvija i raste u budućnosti, donoseći obilate plodove na dobrobit samog Dubrovnika i cijele hrvatske nacije.”
Sv. Vlaho – liječnik
U nastavku propovijedi apostolski nuncij je govorio o liku svetoga Vlaha koji je bio liječnik i biskup. „Sveti Vlaho je svoje vjernike ljubio na konkretan način poput dobrog Pastira, pomažući im duhovno kao biskup, ali i materijalno kao liječnik. Ono što je činio za života – a svjedočanstava o tome ima mnogo – nastavio je činiti i nakon smrti, štiteći, i čak liječeći, brojne vjernike koji su zazivali njegov zagovor“, ustvrdio je nuncij Lingua.
Spomenuo je kako je sv. Vlaho po profesiji bio liječnik te naglasio kako je on u jednom je trenutku svojega života odlučio ostaviti sve – posao i imetak – kako bi slijedio Krista. „Međutim, njegovo medicinsko znanje nije bilo zanemareno nakon posvećenja Bogu, štoviše, dodatno je osnaženo do te mjere da je danas, nakon toliko godina, teško reći jesu li izvanredna ozdravljenja koja mu se pripisuju rezultat njegove liječničke stručnosti ili čudesa koja je Bog činio po njemu“, ustvrdio je nadbiskup i dodao: „Volim misliti da kada nešto napustimo radi Boga, Gospodin nam to vraća umnoženo. Tako i talente koje smo primili na dar, a potom ih ostavili kako bismo cijeli svoj život posvetili Bogu, Gospodin često dopušta da ih i dalje koristimo, ali ne više u službi nas samih, našega ugleda ili materijalnih interesa, već za dobrobit zajednice, na nesebičan način.“
O profesijama i pozivima – za druge
Pri tom je skrenuo pozornost na sve one koji posvećuju svoje vrijeme i talente kako bi bližnjima činili dobro, osobito kroz volonterstvo, a među njima one koji, „riskirajući čak i vlastiti život, pružaju pomoć žrtvama ratova i prirodnih katastrofa: liječnike, medicinske sestre, vatrogasce i druge. To su ljudi koji svoju profesiju ne žive prvenstveno za sebe ili da bi zaradili za život, već ponajviše za druge, za opće dobro! U protivnom ne bi bili spremni riskirati čak i vlastiti život!“
Razmišljajući o rečenici iz Evanđelja po Luku: “Dajte i dat će vam se“ (Lk 6,38), propovjednik je istaknuo kako se mnogo puta potvrđuje to Isusovo obećanje, osobito na onima koji ostave sve da bi ga slijedili. „To jasno vidimo u primjeru svetog Vlaha koji je, nakon svećeničkog, a zatim i biskupskog ređenja, nastavio liječiti bolesne. Kao liječnik tijela po profesiji, postao je, po Isusovom primjeru, i liječnik srca i duša po svojem pozivu.“
„Kristova ljubav, koja je gorjela u njegovom srcu mladog liječnika, nikada se nije ugasila, ni nakon što je napustio svoj posao kako bi postao svećenik, ni nakon njegovog povratka u Očevu kuću: ‘ni smrt ni život… ni sadašnjost ni budućnost’ … neće nas moći rastaviti od Kristove ljubavi! Po svojim djelima u korist bolesnih sveti Vlaho je zapamćen kao čovjek ljubavi prema siromašnima i bolesnima“, kazao je.
Do kraja vjeran Kristovoj ljubavi
Nadalje je nadbiskup podsjetio na životni put sv. Vlaha koji je bio podrijetlom iz Armenije, a postao je biskup Sebaste, svojeg rodnog grada koji se danas nalazi na području Turske te je mučen i ubijen 316. godine. Sv. Vlaho je do kraja „ostao vjeran onoj ljubavi koju je susreo i prolio je svoju krv za Krista, kao što je Krist učinio za njega. Ne mareći za rastuće prijetnje upućene njemu, nije se bojao onih ‘koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti’“.
„Armenski narod je i danas vrlo odan biskupu Sebaste, njemu koji je od ‘sina svojega naroda’, po krvi, ‘postao otac’ svojega naroda, po vjeri“, ustvrdio je propovjednik te objasnio kako sv. Vlaho zajedno s kraljem, Grgurom Prosvjetiteljem, predstavlja korijene kršćanstva armenskoga naroda, prvog naroda koji je u cijelosti prihvatio kršćanstvo i koji je ostao vjeran onom duhu i onoj vjeri koju su mu oni prenijeli.
Neka sv. Vlaho nastavi nadahnjivati hrvatske pastire i vlasti
Povezao je to s hrvatskim narodom i kao sličnost naveo to što je hrvatski narodom tijekom stoljeća, unatoč nepovoljnim okolnostima, ostao vjeran svojim korijenima, počevši od trenutka kada je papa Ivan VIII., 7. lipnja 879. godine, dao svoj blagoslov knezu Branimiru, priznajući Hrvatsku kao samostalnu državu. Oko 150 godina kasnije, 925. godine, točno prije 1100 godina, drugi papa, Ivan X., priznao je kneza Tomislava kao prvog kralja Hrvata na splitskoj sinodi.
„No vjernost se, kao što znamo, nikada ne smije uzimati zdravo za gotovo“, rekao je propovjednik i nastavio: „ Ako se ne obnavlja, postoji opasnost da se fosilizira i postane predmetom povijesnih studija, a ne više nadahnućem za odanost koja se uvijek iznova obnavlja vlastitim korijenima.“
Apostolski nuncij je zatim poželio da sveti Vlaho nastavi nadahnjivati hrvatske pastire i vlasti „kako bi novim naraštajima znali prenositi one vrijednosti na kojima se temelji identitet naroda, i posebno one koji ispovijedaju kršćansku vjeru, da bi znali živom održavati onu ljubav Kristovu od koje nas ni smrt ni život, ni gospodstva ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni vlasti desnice ili ljevice, neće moći rastaviti.“
„Stoga, povjerimo svetom Vlahu Dubrovačku biskupiju i cijelu Hrvatsku“, poručio je.
Dvije molbe po zagovoru sv. Vlaha
U jubilarnoj 2025. godini propovjednik je predložio dvije molitvene nakane po zagovoru svetoga Vlaha, a to su molba Gospodinu za jedinstvo svih vjernika u Kristu i molba za pastire Kristova stada.
„Prva je molba za jedinstvo svih vjernika u Kristu“, kazao je nadbiskup te objasnio: „Crkva koja je Tijelo Kristovo u sadašnjem vremenu, tijekom stoljeća je zadobila duboku ranu koja i nadalje krvari: podjelu među braćom koja ispovijedaju istu vjeru. Neka nam sveti Vlaho pomogne pronaći lijek protiv virusa nejedinstva u Crkvi. To je sablazan čiju cijenu skupo plaćamo: kako da svijet vjeruje ako mi, koji govorimo i vjerujemo da smo otkupljeni Kristovom krvlju, ne samo da nismo ujedinjeni, nego se čak i međusobno sukobljavamo?“
Molbu je uputio riječima: „Oprosti nam, Gospodine, našu nevjeru, oprosti nam što smo rasparali i rastrgali onu tuniku koju ni vojnici koji su te razapeli nisu imali hrabrosti među sobom podijeliti!“
Druga molitvena nakana je da bi „pastiri stada, uvijek prvi bili vjerni ljubavi koja nas je dotakla“ i zbog koje su imali hrabrosti ostaviti sve i predati svoje živote služenju narodu i Evanđelju.
„Neka pastiri budu uzori stada, sposobni svojim primjerom potaknuti brojna i sveta zvanja za svećeništvo, redovnički život i kršćansku obitelj kako bi svatko dao svoj doprinos bratskijem društvu koje one posljednje stavlja u središte, štoviše, na prvo mjesto!“, izmolio je nadbiskup.
Propovijed je zaključio riječima eminentnog počasnog građanina Dubrovnika, sv. Ivana Pavla II., iz govora izaslanstvu koje mu je darovalo počasno građanstvo: „Nad Dubrovčanima i onima iz Dubrovačko-neretvanske županije, kao i nad svim Hrvatima, neka bdiju Presveta Majka Božja, (…) sveti Josip i sveti Vlaho. Bog blagoslovio Dubrovnik i svu hrvatsku zemlju.”
Dubrovački biskup Roko Glasnović na počeku je pozdravio predvoditelja slavlja i sve hodočasnike nade koji su svojim dolaskom željeli sa stanovnicima grada i biskupije proslaviti svetkovinu njihovog zaštitnika.
„Uvijek nas raduje ovaj čudesno lijepi ‘dan ki dohodi nami jednom na godište’. Stoga smo zahvalni Gospodinu što možemo i danas biti zajedno i slaviti ovu euharistiju koja je središte života Crkve, te nas povezuje u mistično Tijelo Kristovo. Neka ovaj kruh života koji je s neba sišao za naše spasenje bude hrana našoj vjeri, kako bismo i mi mogli svima posvjedočiti bezuvjetnu Božju ljubav“, kazao je dubrovački biskup.
Koncelebranti na misi bili su: splitsko-makarski nadbiskup i metropolita Zdenko Križić, zadarski nadbiskup Milan Zgrablić, hvarski biskup Ranko Vidović, šibenski biskup Tomislav Rogić i bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak. Iz susjedne Bosne i Hercegovine na Festu su stigli predsjednik Biskupske konferencije BiH nadbiskup vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata mons. Tomo Vukšić, mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski Petar Palić i banjolučki biskup Željko Majić, iz Crne Gore novi kotorski biskup Mladen Vukšić, a iz Srbije njezin primas barski nadbiskup Rrok Gjonlleshaj. Suslavili su i dugogodišnji sudionici Parčevih festa, sada umirovljeni (nad)biskupi Marin Barišić, Ante Ivas, Ilija Janjić i Želimir Puljić, koji je predvodio trodnevlje Svetog Vlaha.
Sudjelovao je također hercegovački i primorski episkop vladika Dimitrije Rađenović s dubrovačkim pravoslavnim svećenicima. Proslavi su se pridružili i predstavnici drugih religijskih zajednica.
Sedamdesetak svećenika i redovnika sudjelovalo je na slavlju, stigli su i neki provincijalni poglavari, a Festa nije Festa bez rektora zborne crkve sv. Vlaha, generalnog vikara Dubrovačke biskupije mons. Ivice Pervana.
Pjevanje na misi predvodili su Mješoviti katedralni zbor (voditeljica Petra Potrebica), zbor župe Svetog Križa iz Gruža (voditeljica Marija Brčić) i zbor župe Presvetog Spasitelja iz Mokošice (voditeljica Diana Stanoš) pod ravnanjem profesorice Potrebica i uz orguljsku pratnju Marka Palčoka. Pjevala se Hrvatska pučka misa fr. Iva Perana.
Misna čitanja čitali su ili otpjevali Vanda Đanić, Marino Baule i Luka Šerić, evanđelje je navijestio đakon Dubrovačke biskupije don Mario Tošić, molitvu vjernika čitali su učenici Biskupijske klasične gimnazije Ruđera Boškovića Manuela Karač i Ivan Marušić. Darove na misi prinijela je obitelj Mateje i Antonija Čorka s četvero djece.
Kao i svake godine na misi dubrovačkog zaštitnika sudjelovalo je i veliki broj redovnica iz različitih družbi te neke provincijalne poglavarice. Vjernici iz mnogih župa došli su se pomoliti Parcu, sudjelovati na središnjoj misi i grličati se. Barjaktari s barjacima i vjernicima u narodnim nošnjama uputili su se iz svojih župa još u ranim jutarnjim satima kako bi sudjelovali u tradicionalnoj cjelodnevnoj ceremoniji proslave. Ceremonijari na misi bili su đakon don Marin Tošić i bogoslov Vladimir Karačić, a da sve prođe lijepo i dostojanstveno brinuli su se i festanjuli Feste sv. Vlaha 2025. Antun Regjo i Miho Deranja, Bratovština festanjula sv. Vlaha i Bratstvo Presvetog Sakramenta.
Na misi Sv. Vlaha sudjelovali su uzvanici iz društveno-političkog, kulturnog i javnog života, a među njima su bili povjerenica izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Andro Krstulović Opara, izaslanik predsjednika Vlade RH ministar Branko Bačić, ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, ministar regionalnog razvoja i EU fondova Šime Erlić, državni tajnici, župan Dubrovačko-neretvanske županije Nikola Dobroslavić i predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica.
Hodočasnici su stigli sa svih područja Dubrovačke biskupije i iz drugih biskupija, a među njima su bili hodočasnici iz Šibenika, Jelse, Metkovića, Mostara, Tomislavgrada, Hrvati iz Gradišća, Austrije, Njemačke hodočasnici Janjevci i Letničani i mnogi drugi. Na Festi su sudjelovale i povijesne postrojbe iz raznih dijelova Hrvatske. Sve ih je na prije mise pozdravio i dobrodošlicu im poželio rektor crkve sv. Vlaha mons. Pervan.
Angelina Tadić
Fotografije: Tea Kuzek Marević i Šime Zupčić
