Predavanje za redovnike i redovnice pod nazivom “Redovništvo u Sinodi” održano je u srijedu 30. ožujka u dvorani Ivana Pavla II. u Dubrovniku, a predavač je bio gvardijan franjevačkog samostana sv. Jeronima u Slanome fra Stipan Klarić. Organizator predavanja je Vijeće za posvećeni život Dubrovačke biskupije.
Predavač je na samom početku rekao da je ova sinoda posebna po tome jer je ona Sinoda o sinodalnosti, a to je ono što je neobično i zanimljivo. Zapravo je to logični nastavak na Drugi vatikanski sabor čija 60. obljetnica početka se slavi 11. listopada. Drugi vatikanski sabor je dao jedno novo lice Crkvi, jedno suvremeno lice želeći je pripremiti za Crkvu ne samo 21. stoljeća nego i za Crkvu trećeg milenija.
O prihvaćenosti sabora moglo bi se govoriti u tri razdoblja. Prvo vrijeme je bilo vrijeme velikog entuzijazma. Međutim, kada je došlo do provođenja u praksi pojavile su se poteškoće, a treće je vrijeme slijeganja emocija i zauzimanje dva već okamenjena stava: jednih koji su smatrali da je Sabor tražio previše te je možda naštetio Crkvi i drugih koji kažu da je Sabor učinio onu pravu stvar.
Gvardijan Klarić je nadalje podsjetio kako je Papa još 1965. godine ustanovio institut Biskupske sinode. Ona je skup predstavnika katoličkog episkopata čija je zadaća pomagati savjetima Papi u upravljanju Crkvom. Sama riječ sinoda je grčkog porijekla i znači zajednički hod. Sinoda je definirana i u zakoniku Kanonskoga prava kao skupština biskupa izabranih iz raznih krajeva svijeta koji se sastaju u određena vremena da bi unapređivali tijesnu povezanost s rimskim biskupom i da bi mu savjetima pružali pomoć u zaštiti porasta vjere i ćudoređa te da bi proučavali pitanja koja se odnose na djelovanje Crkve u svijetu. Njezina zadaća je savjetodavna.
Papa Franjo je rekao još 2015. godine, kada je obilježena 50. godišnjica sinode biskupa, kako je Božja volja i Gospodin od nas traži da svi mi laici, pastiri i biskup Rima da hodimo zajedno. On naglašava stalnu potrebu puta kojim nam valja zajedno ići. U tom procesu ključne su tri riječi: zajedništvo, sudjelovanje i poslanje. Papa naglašava kako nije potrebno stvarati drugu nego drugačiju Crkvu. Takva Crkva je otvorena novost koju Duh Božji želi predložiti kako bi je oslobodio od svakog zatvaranja i prekinuo lance koji je stežu i blokiraju kako bi se širila radost koja oslobađa. Temeljna svrha Sinode jest zapravo steći sinodalni mentalitet.
Poslanje svake redovničke zajednice, istaknuo je gvardijan Klarić, bez obzira na vlastitu karizmu je prije svega evangelizatorsko-misionarsko. Pred nama su izazovi novoga doba. Pred Crkvom stoji zadatak nove evangelizacije. Redovnici iz toga nisu isključeni, nego su pozvani biti predvodnici naviještanja današnjem čovjeku.
Stoga zadaće ove Sinode, a osobito njene generalne skupštine, jest da definiraju poslanje Crkve, kako bi naviještaj bio što razumljiviji a svjedočanstvo što jasnije. U tome Crkva definitivno računa na redovnike i redovnice.
Na kraju je predavač izrazio nadu da su redovnici u duhu svoga redovničkog života, odnosno svojih zavjeta spremni “odreći se svega i poći za Kristom“, stavljajući sebe apsolutno Crkvi na raspolaganje.
Nakon predavanja redovnice i redovnici su mogli postaviti pitanja vezana uz predavanje.
Jelica Gjenero
