Knjiga „Opatija sv. Marije na otoku Mljetu“ autorice dr. sc. Ivane Tomas predstavljena je u srijedu, 8. lipnja, u dvorani Ivana Pavla II. u Dubrovniku. Uz autoricu o knjizi su govorili recenzent dr. sc. Predrag Marković, profesor na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, i urednik knjige Ivan Viđen. Ova znanstvena monografija cjelovito obrađuje povijest znamenite mljetske benediktinske opatije s posebnim naglaskom na stilske osobine crkve i samostana te pitanje njihova porijekla.
Moderator večeri i jedan od predstavljača povjesničar umjetnosti Viđen dao je prikaz djela te istaknuo kako je ovo zapravo prvo djelo koje na jednom mjestu donosi znanstvene spoznaje o cjelini sklopa Opatije sv. Marije dajući jedan širi pogled na taj jedinstveni sakralni spomenik koji je jedan od najvrjednijih spomenika srednjega vijeka na području Dubrovačke biskupije, a i šire. Vrijednost je ove knjige upravo u tome da na dostupan način izlaže i analizira rezultate dosadašnjih arhivskih, arheoloških i povijesno-umjetničkih istraživanja kao i ranije hipoteze o ovome sklopu dodajući im i svoja zapažanja te pokušavajući dati nove odgovore na stara pitanja, poglavito o porijeklu tog tipa arhitekture. Spomenuo je i djela koja su napisana o ovoj temi ranije kao i neke od poznatih benediktinaca koji su tu živjeli poput Ignjata Đurđevića (1675.-1737.). Đurđević (Giorgi) je kao opat samostana u svojoj knjizi u kojoj argumentirano zagovara mljetsku tezu o brodolomu sv. Pavla (1730.) opisao taj „mali otok, kao šestarom nacrtan (…) na kojemu se ističe samostan [mljetske] kongregacije ugodan, utvrđen velik i siguran“ koji je udobnošću i prikladnošću za rad „izvrsno skrovište redovniku.“ Viđen je naglasio kako je benediktinski samostan na Jezeru bio i važno marijansko svetište budući da se glavnome oltaru crkve stoljećima štovala ikona Gospe od Jezera („imagine antichissima“ – kako je naziva opat Mavro Orbini početkom 17. stoljeća), a bio je naravno i jako duhovno središte Mljeta i čitavog područja tadašnje dubrovačke metropolije.
Profesor Marković kazao je kako su do sada iz pera više autora postojale vrlo različite interpretacije ove teme ustvrdivši kako je ona i zbog toga bila „tvrd orah“ te izrazio zadovoljstvo što se autorica Tomas prihvatila istraživanja mljetskog sklopa i to iznimno uspješno napravila. Usprkos višestrukim istražnim radovima i restauratorskim zahvatima kao i relativno velikom broju tekstova do sada nije bilo cjelovite monografske studije koja bi na jednome mjestu pregledno iznijela sve dosadašnje znanstvene spoznaje i dala novo čitanje ovoga važnog spomenika. Skrenuo je pozornost na naslovnicu i na grafičko oblikovanje knjige koja sugerira da je sadržaj unutar knjige važniji od forme, da je ovdje tekst važniji od slike te da ovo nije „slikovnica“ kakve se katkad mogu naći o ovakvim spomenicima. Oblikovanje naslovnice ujedno je i hommage ključnom istraživaču mljetske opatije dr. sc. Cvitu (Cvijetu) Fiskoviću (1908.-1996.) koji je sredinom 20. stoljeća ne samo istraživanjem i pisanjem nego i restauratorskim zahvatom na crkvi dao izniman doprinos. Naime, naslovnica knjige Ivane Tomas zapravo je doslovan citat naslovnice Fiskovićeve knjige „Prvi poznati dubrovački graditelji“ iz 1955. godine. Predstavljač je spomenuo i sve ranije istraživače na ovom samostanskom kompleksu i njihov doprinos, a posebice se osvrnuo i na doprinos arheoloških istraživanja provedenih prije petnaestak godina. Autorica je u knjizi odgovorila na brojne nedoumice vezane uz nastanak crkve i samostana u 12. stoljeću, predvorja koje je izgrađeno krajem 13. i početkom 14. stoljeća te pitanje porijekla oblika svetišta – tribelona, kazao je, uz ostalo, dr. Marković. U raspravama o porijeklu utjecaja na izgradnju jednobrodne romaničke crkve s monumentalnom kupolom i trodijelnim svetištem postojale su u dosadašnjoj literaturi tri teze. Izgled mljetske crkve tumačio se kao posljedica utjecaja tipološki srodnih crkava južnotalijanske regije Apulije ili spomenika tzv. raške graditeljske škole ili građevina na istočnoj obali Jadrana. Ivana Tomas je po prvi put mljetsko arhitektonsko rješenje, točnije svetište, kupolu i crkveno predvorje interpretirala u kontekstu benediktinskoga graditeljstva, pa je koncepciju njezine arhitektonske kompozicije o protumačila specifičnim funkcijama benediktinske crkve. Tako je za složeno trodijelno svetište, s tri nadsvedena prostora i trostrukim lučnim otvorom upozorila da slijedi arhitektonsko oblikovanje troapsidalnih svetišta karakterističnih za trobrodna benediktinska zdanja. Za monumentalnu kupolu nad središnjim travejom s pravom je zamijetila da predstavlja iznimku među ostalim tipološki srodnim spomenicima na istočnoj obali Jadrana i u Apuliji, te da ju treba vezati za benediktinske građevine, prvenstveno Apulije.
Uz riječi zahvale svima koji su joj pomogli u radu na knjizi autorica Tomas naglasila je kako je ovom knjigom zapravo željela dati počast mljetskome samostanskom sklopu kao iznimno vrijednom spomeniku tako da i on ima svoju posebnu monografiju. Govoreći o slojevitosti mljetskoga benediktinskog sklopa dr. Tomas je kazala kako je riječ o vrhunskom spomeniku romaničke arhitekture, ali kako ta opatija nije samo srednjovjekovna, ona je i novovjekovna jer je stoljećima djelovala i bila nadograđivana. „Kad se gleda pregled spomenika tog razdoblja na istočnoj obali Jadrana jedino ćete na Mljetu naći sačuvanu kupolnu arhitekturu i to još benediktinsku“, kazala je dr. Tomas. Napomenula je kako je u potresu iz 1667. godine većina dubrovačkih romaničkih spomenika poput katedrale Gospe Velike ili bendiktinskoga samostana na Lokrumu sasvim ili djelomično stradala, a crkva na Mljetu je srećom ipak ostala sačuvana u cijelosti i to je uistinu rijetkost. Spomenula je i neke sačuvane elemente figurativne plastike iz samostana iz druge polovice 13. stoljeća, osvrnuvši se na njezinu važnost, ali i spomenula kako je baština uvijek izložena oštećenju ili nestanku budući da je 1968. godine jedna od skulptura bila ukradena.
Knjiga „Opatija sv. Marije na otoku Mljetu“ ima 224 stranice, a objavljena je 2021. godine u sunakladništvu Dubrovačke biskupije i Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na čijem Odsjeku za povijest umjetnosti autorica knjige predaje umjetnost srednjega vijeka. Tisak knjige dijelom su omogućila i sponzorska sredstva Javne ustanove Nacionalni park Mljet koji je prepoznao važnost ovakve publikacije za popularizaciju kulturne baštine otoka Mljeta. Uz predgovor, zaključak, popis literature i popis ilustracija knjiga se sastoji od četiri velike cjeline: prva govori o stanju istraženosti; druga o samoj povijesti opatije; treća se sastoji od opisa i analize samostanskog sklopa i crkve sv. Marije (Gospe od Jezera), a četvrta donosi raspravu u pitanju utjecaja na porijeklo arhitekture. Opremljena je brojnim fotografijama i nacrtima, a dvojezičnost knjige (hrvatski i engleski jezik) pomoći će da najnovije spoznaje o Opatiji sv. Marije na Mljetu dođu do što širega kruga čitateljstva i van naše zemlje. Urednici knjige su Zlatko Jurić i Ivan Viđen, a recenzenti Predrag Marković i Joško Belamarić. Grafičko oblikovanje potpisuje Marko Maraković iz izdavačke službe Filozofskoga fakulteta u Zagrebu (FF press). Ova je knjiga dio nastojanja Dubrovačke biskupije da u suradnji s raznim znanstvenim i kulturnim institucijama radi na istraživanju, očuvanju i popularizaciji kulturne baštine, a upravo s Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu već sedam godina traje suradnja i na studentskim radionicama koje se bave inventarizacijom pokretnih arheoloških nalaza pronađenih ispod katedrale i Bunićeve poljane.
Angelina Tadić
