“4D Ljubav” bila je tema predavanja koje je održala psihologinja Valentina Ričković u utorak, 10. veljače, na Kampusu Sveučilišta u Dubrovniku, a u organizaciji Studentskog katoličkog centra u sklopu Mjesečnih formacija istoimene teme.
Sve vrste ljubavi
U temu ljubavi psihologinja Ričković uvela je mlade pitanjem: “Što je to za mene ljubav?” Prva pomisao jest ljubav prema partneru, ali ljubav je puno veći i širi pojam koji se pronalazi u većini religija. Kršćanstvo kaže da je Bog ljubav, u islamu u Kuranu je ljubav prema drugima, prema materijalnom i prema Alahu, a budizam kaže da je ljubav želja čovjeka da sva osjetilna bića budu sretna. Predavačica se osvrnula na razmišljanje starih Grka koji su razlikovali više vrsta ljubavi: Filia – prijateljstvo, sklonost; Agape – sveta, duhovna ljubav i Eros – zaljubljenost i ljubav između muškarca i žene. Prema Erichu Frommu ljubav ne treba imati, ljubav treba biti, te treba puno više voljeti to što volimo i omogućiti osobi koju volimo da bude to što jest. Jedna od misli s predavanja je: “Ljubav je umijeće; dobro naučiti ovo umijeće najvažnija je stvar na svijetu.”
„Ljubav je neovisna, ne treba je očekivati sad, u ovom trenutku, ali isto tako ljubav ne treba čekati sjedeći prekriženih nogu, treba za nju moliti i tražiti je“, napomenula je Ričković, te dodala da je to njoj u razgovoru rekao svećenik. Mladi su razgovarali, promišljali i debatirali o tome što je prava ljubav – je li ona bezuvjetna, nesebična i čista. Dijalog se razvio i neki od zaključaka i razmišljanja mladih su da se u ljubavi ne smije tražiti nešto zauzvrat jer to je proračunata ljubav. Bezuvjetna ljubav je davanje, davanje, davanje i samo to, a čistu ljubav su najprije povezali s majčinskom i ljubavi Boga te zaključili da se takvoj ljubavi može težiti i dati ju uz puno nesebičnog i radosnog odricanja.
Ljubav Božja je 4D i sve nadilazi
“Ljubav je gulaš”, izjavila je jedna sudionica u raspravi i tu su svi bili jednoglasni, te nadodali da su djela, osjećaji i nesebičnost ljubav. Govoreći o Božjoj ljubav, predavačica je rekla da ona zauzima sve četiri dimenzije: ona je široka – sve voli, ona je duga – toliko daleko ide da je Bog žrtvovao svog sina jedinca, ona je duboka – možeš napraviti bilo što, ali ako se pokaješ Bog prašta; ona je visoka – kad si na dnu ona te uzdiže iz ponora do raja.
Predavanje je zaključila jedna starija gospođa, pjesnikinja svojim razmišljanjem proizašlim iz životnog iskustva:” Ljubav je jedinstvena kao što smo i mi jedinstveni i mi svakoga volimo unikatno, kao što smo i mi unikatni. Ljubav nikada ne prestaje i ona je dio nas, mi je možemo i trebamo samo uvećavati. Ona nadilazi sve znanstveno. Jedino je ljubav nadnaravna, i u pogledu čovjeka i u pogledu Boga. Jako je važno biti čist. Imati čiste misli. Borite se. Treba imati čista djela i čiste nakane. Sve je ljubav. I ova stolica zrači ljubavlju. Ništa nije mrtvo. Da je mrtvo ne bi postojalo.”
Tea Miloglav