Svečana večernja u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike moljena je 2.veljače uoči svetkovine zaštitnika Dubrovačke biskupije I Grada Dubrovnika sv. Vlaha. Predsjedatelj slavlja bio je apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije riječki nadbiskup koadjutor mons. Mate Uzinić a suslavili su gosti nad/biskupi, predstavnik kanonika Stolnog kaptola te drugi svećenici i redovnici. Zbog epidemioloških mjera svih njih je bio u manjem broju nego je to redovito. Prigodni nagovor održao je propovjednik trodnevlja don Ivica Huljev, biskupski vikar za otok Brač.
Nagovor je vikar Huljev započeo spominjuću se pročitanih riječi svetoga Pavla. U Pavlovim riječima nema ni gorčine ni osude, u njima slutimo da Pavao živi onako kako vjeruje, kazao je. Pavao zna da ga nikakve tjeskobe ni progonstva ne mogu odvojiti od uskrslog Krista .Pavlu je ljubav Kristova izvor sigurnosti u svim nevoljama. Pavlove su nam riječi ohrabrenje da se nitko ni u današnjem vremenu ne može izvlačiti na vrijeme, tegobe, na mučnine vremena. One su nam snaga da se i danas ohrabrimo i da nam ne klone duh i da kao Božji narod pred sobom imamo mjeru ljubavi raspetog Gospodina, kazao je vikar Huljev.
Ta ljubav Kristova o kojoj svjedoči Pavao ostvarila je u mučenicima pobjedu ljubavi jer su Kristovi mučenici ušli u smrt svjedočeći evanđelje dobrote, pobjedu ljubavi do kraja. U njima u svjetlu uskrsnuća vidimo trajan primjer života koji nas potiče na obraćenje. Mučenici nas pozivaju da u toj istoj Božjoj riječi hranimo sebe i hrabrimo jedni druge, da zasučemo rukave i nosimo bremena jedni drugih. Mučenici umiru od mača ali mučenici ne nose mač u ruci. Mučenici ne protestiraju protiv opredjeljenja drugih, drugačijih. Mučenici s molitvom i opraštanjem ulaze u smrt, mučenici pate zbog drugih a drugima ne nanose patnju.
Stoga ih molimo u zajedništvu sa svetim Vlahom da nam pomognu svojim zagovorom u sadašnjem vremenu kriza, izazova, i tjeskoba da se u nama rasplamsa strast za Kristom. Molimo zagovor svetih mučenika da nas snaga Svetoga Duha osnaži da se ne povodimo za prorocima propasti koji guše nadu, satiru evanđeoski pogled na svijet.
Zloguci proroci propasti i straha, tjeskobe i poganske slike boga nikada ne mogu biti put misijske preobrazbe Crkve, Crkve koja se trajno obnavlja krvlju mučenika. Crkve koja nas iznutra hrani otajstvima vjere, koja je pozvana svakoga dana u svakome od nas u vjernosti Kristu odricati se zavodljive iluzije da smo sami sebi dovoljni te je dovoljna neka samodostatna Crkva. Odricati se svakoga dana iluzije da je put vjere put u prošlost. Bog ne dolazi iz prošlosti s nama jer i novu nadu uvijek očekujemo iz sutrašnjice.
Lik svetoga Vlaha na mirima ovog drevnog Grada lik je pastira. Pastir koji pokazuje ono što u srcu nosi na ruci je Grad u blizini srca. Svetac jer je Kristov ne može drugačije a da ne nosi i čuva Grad. Sebe je vezao uz Grad. Sudbina Grada je u njegovim rukama. Slika je to istine koju vidimo očima vjere koja nam otkriva smisao kršćanskog poziva. Biti u svijetu ali ne od svijeta. To je govor pretočen u kamen o kršćanima koji su prvi pozvani voljeti Grad, zauzimati se za grad, ne samo ovaj, biti u njemu i projektima pokazati da vole Grad. Nije Parac neutralan prema Gradu. Nema neutralnih svetaca. Njihovo biti je u potpunosti iz ljubavi Božje za druge.
Zato smo i mi kao Kršćani pozvani pomoći da se Crkva utjelovi u konkretnim prilikama Grada. Crkva se ne može utjeloviti u društvu ako se samo svede na folklornu pratnju svjetovnih slavlja ili se svede samo na individualnu pobožnost. Ako vjera ne prožima cijelo biće kao što je prožela život svetoga Vlaha, ona ne stvara zajednicu vjernika. Oni se prepoznaju ne po barjacima nego ako nose bremena jedni drugih. Ako ljube grad, žive za grad i prihvaćaju razlike Kristovom ljubavlju.
U snazi Pavlovih riječi da nas nikakva nevolja ne može odvojiti od Krista i u ozračju nedavnih riječi pape Franje mi koji smo vjerni mučeničkoj smrti tolikih svjedoka vjere i prolivenoj krvi sv. Vlaha združeni bogatom naslijeđem vjere i kulture i znanosti, ponizno pred Bogom molimo da nam ni duh ni slovo Drugog vatikanskog sabora ne bi postali teret nego siguran kompas u plovidbi našim vremenom jer su radost i tjeskoba današnjeg vremena ujedno radost i tjeskoba nas Kristovih učenika.
Slaviti mučenike, slaviti svetoga Vlaha to duboko znači izručiti srce evanđelju, izložiti se Bogu i skriti se od svjetala različitih reflektora, to je jedini mogući put da iznova uđe evanđelje u Grad, zaključio je propovijednik.
Na kraju je mons. Uzinić zahvalio don Ivicu Huljevu predvoditelju trodnevnice, na lijepim mislima kojima nas je ovih dana obogatio, osobito aktivnim poticajima koji nam neće dozvoliti da se začahurimo u prošlosti nego da odgovorimo kao kršćani na izazove trenutka u kojemu živimo. Pozdravio je i goste splitsko-makarskog nadbiskupa i metropolita mons. Marina Barišića, splitsko-makarskog nadbiskupa koadjutora mons. Dražen Kutleša te apostolskog upravitelja Hvarske biskupije mostarskog-duvanjskog biskupa mons. Petra Palića te istaknuo da mu je drago što su i večeras s nama. Čestitao je novoizabranom rektoru don Hrvoju Katušiću i festanjulima Ivici Đurđević-Tomašu i Ivici Vrliću. Apostolski upravitelj zahvalio je i svima prisutnima u katedrali i onima koji su pratili večernju putem interneta radi epidemioloških razloga. Zahvalio je svima koji su pomagali i katedralnom zboru pod ravnanjem Maje Marušić.
Iz epidemioloških razloga tradicionalni koncert nakon večernje ove godine se nije održao.
Jelica Gjenero
Fotografije: Tea Kuzek
