Monografija „Katedrala Gospe Velike u Dubrovniku” predstavljena je u dubrovačkoj katedrali u četvrtak, 14. kolovoza, uoči blagdana njezine zašitnice i u sklopu programa 65. Dubrovačkih ljetnih igara. Ovo vrijedno znanstveno djelo od 492 stranice predstavili su: katedralni župnik dr. don Stanko Lasić, glavna urednica monografije dr. Katarina Horvat-Levaj, recezent dr. Joško Belamarić, dr. Ivica Prlender i Željka Čorak.
Glavni pokretač projekta izdavanja monografije župnik Lasić rekao kako je katolička vjera gradila ovaj Grad, pa i tri katedrale. “Dubrovčani su imali povlasticu i zanos graditi čak tri katedrale na istom mjestu. Svaki se put iznova, u skladu s arhitektonskim trendovima i graditeljskim mogućnostima, tada vodećim u svijetu, ovaj Grad od kamena i sunca htio iznova zaodjenuti najboljom haljinom nove crkvene kraljice. Svaka je dubrovačka katedrala bila svaki put veća, čvršća, veličanstvenija, svaki put drukčija. No, svaki je put bila trobrodna, s kupolom, prekrivena olovom, svaki put s krstionicom, s velikom oltarom, s korom i katedrom za svojega pastira,” rekao je dr. Lasić. Sada, nakon izlaska monografije, trebamo biti dostojni naših predaka i voljeti je još više jer više o njoj znamo, naglasio je katedralni župnik i dodao da, ako se izgubi vjerska funkcija katedrale zbog koje je ona sagrađena i čemu služi već 14. stoljeća, postat će avet, muzejska dvorana, spomenik prošlosti, a ne svjedok vjere i sadašnjosti.
Dr. Belamarić je naglasio kako je izdavanje i predstavljanje ove knjige jedan od najsjajnijih trenutaka za povijest umjetnosti dodajući “ne sjećam se kada sam zadnji puta u rukama imao ovakvo nešto kao ovu knjigu”, te zaključio kako ovakva knjiga treba biti model za pisanje monografija i za druge naše katedrale. Posebice je govorio o romaničkoj katedrali čiji ostaci, sa bogatim oslicima, se nalaze ispod sadašnje barokne katedrale. Istaknuo je kako katedrala nema ni početka ni kraja, da je građena tako da jedna faza ulazi u drugu, da su se projektanti i graditelji samo nastavljali na prethodno napravljeno, što je danas nezamislivo.
Urednica dr. Horvat-Levaj, uz iskrene zahvale svima koji su pomogli da se ostvari jedna ovakva monografija, dala je pregled tema i autora koji su ih istražili. Zadržala se na interpretaciji barokne katedrale o kojoj su postojala brojna neriješena pitanja, a dio kojih je, upravo u istraživanjima za monografiju, razriješen. Napomenula je i kako je jedna ekipa istraživača bila i u Italiji i istražujući tamošnje katedrale došla do zaključka kako dubrovačka katedrala ima značajno mjesto u talijanskoj arhitekturi, a u Hrvatskoj je ona jedinstveni spomenik koji nema paralele.
Dr. Prlender se osvrnuo na višestoljetna nastojanja oko gradnje i uređivanja katedrale, “Velike Gospođe” kako je naziva Marin Držić, te podijelio s okupljenima sjećanje na trenutak kada je 1979. bio svjedok prvih ulazaka sondom u podzemlje sadašnje katedrale, a rezultati onoga što je nađeno ispod katedrale doveli su do toga da je cijeli rani srednji vijek njezine povijesti trebalo ispisati drugačije. Spomenuo je i kako kroz povijest dubrovačka katedrala nije bila samo liturgijski prostor nego i prostor društvenosti u kojoj su se izvodili plesovi i koncerti za važne goste Dubrovačke Republike. Iz današnje perspektive odvojenosti Crkve i države to je teško razumjeti.
Umirovljena djelatnica Instituta za povijest umjetnosti gospođa Čorak posvjedočila kako je tijekom njezinih 50 godina rada uvijek postojalo jako zanimanje struke za dubrovačke katedralu, a ova monografija od 3 i pol kilograma riječi i slika predstavlja 1500 godina ne samo katedrale nego i Grada.
Katedralni župnik je na kraju podijelio zahvalnice najzaslužnijima za izdavanje monografije: urednici Katarini Horvat Levaj, Institutu za povijest umjetnosti, Ministarstvu kulture Republike Hrvatske, Ivanu Viđenu i Ivu Grbiću. Veličanstvena monografija, kako je rečeno na predstavljanju, gotovo da predstavlja još jednu novu katedralu.
U programu predstavljanja sudjelovali su Mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem Margit Cetinić i klapa Subrenum pod vodstvom Krešimira Magdića, a moderatorica večeri bila je Mirjana Kaznačić. Predstavljanju je nazočio i dubrovački biskup mons. Mate Uzinić.
Izdavači monografije su Gradska župa Gospe Velike i Institut za povijest umjetnosti iz Zagreba. Objavljivanje knjige potpomogli su Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Zaklada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Grad Dubrovnik.
Uz arhitekturu katedrale u knjizi se nalazi također pregled glazbene baštine, liturgijskoga posuđa, vrijednih knjiga, zavjetnoga nakita, Moćnika (riznice), glavnoga i bočnih oltara, slikarstva, kiparstva, liturgijskoga tekstila te tijeka istraživanja i obnove tijekom osamdesetih godina prošloga stoljeća čime se ova knjiga približila tome da postane jedna enciklopedija dubrovačke katedrale. Na kraju knjige nalazi se opsežan katalog svih umjetničkih djela koja se u katedrali nalaze, kronologija s regestom najvažnijih arhivskih dokumenata, zatim popis literature i arhivskih izvora, bibliografija i kazala. Knjiga donosi i razne arhitektonske nacrte i bogato je ilustrirana fotografijama u boji.
Autori tekstova su: Miho Demović, Igor Fisković, Katarina Horvat-Levaj, Marin Ivanović, Jelena Ivoš, Vjera Katalinić, Vinicije B. Lupis, Milan Pelc, Daniel Premerl, Radoslav Tomić, Stanislav Tuksar, Ivan Viđen, Danko Zelić, autor fotografija Paolo Mofardin.
Katedrala Gospe Velike u Dubrovniku (1671.–1713.) zauzima istaknuto mjesto među hrvatskim katedralnim građevinama. Nastala u obnovi grada nakon potresa 1667. godine, monumentalna barokna trobrodna bazilika s kupolom na jedinstven način sjedinjuje visoke estetske standarde dubrovačkog naručitelja i rimskog projektanta, ali i pojedinih voditelja gradnje iz Rima, sa Sicilije te iz Dubrovnika. Jednako je važna i visokokvalitetna unutrašnja oprema – mramorni oltari naručivani u Napulju, Carrari i Genovi, te brojne slike talijanskih, flamanskih i dubrovačkih slikara – a poseban fenomen predstavlja Moćnik katedrale s gotovo dvjesto relikvijara, nastalih od 10. do 21. stoljeća. Baroknoj katedrali prethodile su starije građevine – kasnoantička/bizantska i romanička – čiji arheološki istraženi ostatci, freske i fragmenti kamene plastike svjedoče o visokoj umjetničkoj razini nestalih crkava.
Monografija je nastala uz 300. obljetnicu barokne katedrale, a u planu je izdavanje monografije i na engleskom jeziku tako da će se s ljepotom i poviješću dubrovačke stolne crkve lakše moći upoznati i svjetska javnost.
Angelina Tadić